Istraživanje o stranim radicima: Loši uvjeti, visoka motivacija

Dok broj stranih radnika u Hrvatskoj iz godine u godinu raste, pitanja o njihovom položaju, kvaliteti života i integraciji postaju sve važnija. Prvi sveobuhvatni podaci stižu upravo iz novog istraživanja Instituta za istraživanje migracija i nude mnogo više od pukih brojki. Što je sve istraživanje pokazalo otkrila je je dr. sc. Iva Tadić, psihologinja u podcastu PSIHOLOGIJA na radio Sljemenu.

Institut za istraživanje migracija – jedini znanstveni institut u Hrvatskoj koji se sustavno bavi migracijama, nedavno je proveo prvo veliko kvantitativno istraživanje o kvaliteti života stranih radnika u Hrvatskoj. Uz 400 ispitanika, rezultati su ponudili više od statistike: otvorili su vrata u stvarne priče ljudi koji su Hrvatsku počeli zvati svojim novim domom.

- To su priče koje su dosta potresne i teške, rekla je dr. sc. Iva Tadić, psihologinja i znanstvenica Instituta.

- Ali u svim tim interakcijama zaključak je, puno više toga nas spaja nego što nas razdvaja.

Tko su zapravo strani radnici u Hrvatskoj?

Najveći broj ispitanika dolazi iz zemalja Azije, posebice s Filipina i iz Indije. U istraživanju je sudjelovalo oko 12 % žena, što odgovara općim trendovima doseljavanja, s obzirom na to da žene češće dolaze iz Filipina koje svoju radnu snagu već godinama izvoze kao svojevrsni “resurs”.

Većina ispitanika mlađa je od 40 godina, a značajan broj njih u 20-ima i 30-ima. Iako postoji percepcija da u Hrvatsku dolazi isključivo nekvalificirana radna snaga, rezultati govore drugačije: više od polovice sudionika ima srednju školu, a čak 30 % završilo je visoko obrazovanje.

Zanimljivo je i da više od polovice radnika planira ostati u Hrvatskoj dugoročno – više od 5 godina, do mirovine ili čak do kraja života. Mnogi planiraju i dovesti obitelj, što pokazuje da Hrvatsku ne vide samo kao privremenu postaju, već kao novu životnu bazu.

- Do sada se vjerovalo da su tu samo dok ne zarade nešto novca ili ne odu dalje u neku zapadnoeuropsku zemlju. No naši podaci pokazuju da se ta slika mijenja. Vrijeme je da počnemo ozbiljno razmišljati o integraciji, naglašava Tadić.

Loši uvjeti, visoka motivacija

Unatoč tome što većina njih Hrvatsku doživljava kao zemlju prilika, njihova objektivna kvaliteta života značajno je snižena. Najmanje su zadovoljni standardom stanovanja i osjećajem pripadnosti zajednici. Mnogi žive u lošim uvjetima, a kvaliteta života ovisi o poslodavcu i agenciji koja ih je dovela.

- Indijci s kojima smo razgovarali rekli su da su bili šokirani kad su došli, obećano im je nešto sasvim drugo. Neki su se zadužili kako bi uopće mogli doći ovamo i sada nemaju izbora, priča Tadić.

Jedan od njih joj je rekao: „Mi želimo teško raditi, ali trebamo osnovne uvjete. Trebamo se naspavati. I mi smo ljudi.“

Preko 90 % njih redovito šalje novac obitelji u zemlju porijekla. Nerijetko otplaćuju dugove koje su stvorili kako bi uopće došli u Hrvatsku. Mnogi rade i dok su ozlijeđeni ili bolesni, bojeći se otkaza. Dodatni problem je nedostatak znanja o zdravstvenim pravima, neki ni ne znaju da mogu potražiti pomoć bez dodatnih troškova.

Sigurnost - glavni razlog dolaska

Među razlozima dolaska u Hrvatsku, osjećaj sigurnosti se ističe kao jedan od najvažnijih. Manje je napada, manje je nasilja, a Hrvatska ima reputaciju mirne i stabilne zemlje. No, iako se osjećaju sigurno danas, mnogi nisu sigurni u svoju budućnost. Teško su došli ovdje, rade pod velikim pritiskom, a ne znaju što ih čeka sutra.

Jedno pitanje iz istraživanja posebno se istaknulo. Na prijedlog suradnika s Filipina, dodali su pitanje: „Smatrate li da imate pravo na istu kvalitetu života kao Hrvati?“

- Bila sam šokirana da to uopće moramo pitati, priznaje Tadić. No još je više iznenadilo to što je više od 12 % sudionika odgovorilo da – ne misli tako.

To nas prisiljava da se zapitamo kako vidimo te ljude? I kako oni vide sebe?