Kad glas dolazi iz srca nisu bitne riječi ni tonalitet

Kako je to kada glas dolazi iz srca, pokazali su ovoga vikenda u Metkoviću na 2. Glazbenom festivalu za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Bila je to večer za pamćenje.

Ponekad u pjevanju nije važno pogoditi tonalitet, niti znati baš sve riječi pjesme. Puno je važnije da ona dolazi iz srca. Publika je to prepoznala:

- Zaradio sam treće mjesto i osjećam se kao prvak, kaže Stipe Ajduk iz Opuzena.

- Kad su viknuli moje ime, ja sam skočila odmah, dodaje Gita Žderić iz Rogotina.

''Glas srca'' - festival s kojeg svatko odlazi kući s nagradom, postao je Neretvanima jedan od dražih događaja kojim pozdravljaju ljeto i podupiru one koji se svojim talentom i pjevačkim vještinama već svrstavaju u ozbiljne zabavljače.

- Ovo je manifestacija gdje dobri ljudi dolaze do izražaja, ističe Tomislav Žderić iz Rogotina.

Tata, koji je gledao svoju djevojčicu dok nastupa, nije krio osjećaje:

- Pa to je prekrasan osjećaj, ne samo našu djevojčicu gledati, već svu djecu koja su pjevala i uživala, a organizatorima svaka čast, poručio je Markan Primorac iz Ljubuškog.

Riječ je o projektu koji realizira Udruga osoba s invaliditetom ''Prijatelj'' iz Metkovića uz podršku resornog ministarstva i grada za poticanje inkluzije kroz glazbu i zajedništvo.

- Inače mi pjevamo svaki dan. I htjela sam pokazati da vide ljudi da oni mogu, da su talentirani, da ih ne gledamo kroz teškoće, nego kroz to koliko mogu i kroz srce, rekla je voditeljica projekta Martina Nikolić iz UOSI ''Prijatelj''.

I upravo taj glas najjače odjekuje. Bez obzira na dob svaki je nastup izveden s lakoćom:

- Pa ja nemam treme, polako se smirujem... Laganica, kaže Leona iz Ljubuškog.

- Odličan je osjećaj, jer sam ja za televiziju nastupao i više puta, pohvalio se Jure Dadić iz Opuzena.

Broj zainteresiranih pjevača amatera porastao je ove godine s prošlogodišnjih 15 na čak 27, pa ne sumnjamo da će za idući ''Glas srca'' biti potrebna i veća dvorana - jer glas iz srca daleko se čuje.