Kako žive umirovljenici po selima u unutrašnjosti Dalmacije

Zima teško pada starosti razasutoj po selima dalmatinskog zaleđa. Stari i nemoćni bez pomoći gerontodomaćica koje ih obilaze - ne bi mogli. Nagomilale su se, kažu i sami, godine i problemi sa zdravljem. No, najteže im je što je susjeda sve manje, a sela su sve pustija.

Sve starije i malobrojnije, križ je to sela. Krovova ima, no života pod njima rijetko gdje, a nije tako uvijek bilo.

Susjeda nemaju, a žale se, nerado se k njima zapute gosti. Zbog puta. 

- Ovo je tu mjesto koje je zabačeno od grada. Pravoga puta, nažalost nema. Put je dosta opasan, rekla je Dijana Kurtović, gerontodomaćica udruge Žena iz Drniša. 

Ali prođe ga ona barem dvaput tjedno. Jer vremešni trojac "ušao je" u program "Zaželi".

- Uvijek ima posla. I ima eto nešto kokošiju i pospremiti i počistiti, dok možemo, rekla je Smilja Janković.

Drugo ime zime je samoća, tvrdi tako: treća dob. Osobito u selima gdje su brojna ognjišta pogašena.

Nije lako kad zdravlje izdaje. Bez drugoga se ne može. 

- Da nije nje, ja ne znam što bi bilo. Ima 22 kuće. Svaka je kuća imala po 6 ukućana najmanje, a sad je nas sedmero u selu, kazala je Ljubica Grubač. 

- Donesem im drva, platim račune i što je najbitnije njima, razgovaram s njima, rekla je Slavica Krakan, gerontodomaćica udruge ZvoniMir iz Knina.

Pomoć sa strane ovdje je presudna: za ostanak i opstanak.