Kontinent zamijenile morem: Upoznajte vatrogaskinje s otoka Vira

U ovoj priči vodimo vas na otok Vir. Po mnogočemu specifičan, odnedavno ima još jednu posebnost - dvije vatrogaskinje koje su se iz unutrašnjosti doselile u Dalmaciju.

Virski, otočki vatrogasci redom nisu Virani. Valentina ima 29 godina, iz Virovitice je, točnije Špišić Bukovice.

- Kumovi su mi na Viru i odlučila sam se preseliti jer oduvijek želim živjeti na moru. Kumovi uvijek pričaju dok smo na nekim feštama o tome kako gase vatru i onda sam ja rekla: „idem da imam i ja nešto pričati s njima“, govori Valentina Pernar, vatrogaskinja na Viru.

Što ih je odvelo na Vir?

Misli da se dobro uklopila u virsku zbilju unatoč tomu što joj je na početku bilo teško.  Ali, Vir je lako zavoljeti, osobito zimi kad broj ljudi padne s pedesetak na samo tri ili četiri tisuće. Sve je, kaže 10 kroz 10. A vatrogastvo?

- Uz priču s njima sam rekla idem i ja probati, avantura, adrenalin, da probam nešto novo, da pomognem ljudima, kaže Valentina.

- Studirala sam u Splitu, Kineziološki fakultet, i navikla sam na more, na ljude, na dalmatinski mentalitet i nisam se više mogla vratiti u Slavoniju, u Osijek. Ovdje imamo stan pa sam se doselila na Vir, ističe Matea Majdandžić, vatrogaskinja na Viru.

Put do Vira nešto drukčiji od Valentinina. Uključivanje u DVD Bandira je pak identičan. 

- Osoba sam koja voli adrenalin, isprobavati nove vještine, i također smo završili i za ronioce, tako da znate da volim isprobavati nove stvari i svidjelo mi se, kaže Matea.

Slavonke ili Dalmatinke?

I dok je Valentina vrlo rezolutna kad je upitate je li više Slavonka ili Dalmatinka:

- Ne, ne nisam Dalmatinka, kontinentalka, Slavonka, poručuje Valentina.

Matea ima nešto drukčiji stav i mišljenje:

- Vi odlučite, ja sam pet-šest godina bila u Splitu, a sad ovdje već dvije, Slavonka jesam, ali možda malo i vučem na Dalmatinku, priznaje Matea.

Gašenje vatre im je zanimljivo, dinamično, adrenalinski. Imaju sreće što su do sad imali uglavnom manje zahtjevne intervencije. Kad dođe dojava da gori, samo je jedna stvar na pameti:

- Samo da nije neka kuća,, da nisu ljudi unutra, da bude na otvorenom i lagano i da se brzo ugasi, govori Valentina.

I sad, onaj kum kojega spominje Valentina, isti onaj koji je odgovoran za njezino preseljenje na Vir, ali i ulazak u "DVD Bandira" je Zlatko. On je zapovjednik virskog DVD-a. Inače iz Popovače. Već je 13 godina na Viru i manje više sve zna.

- One su tek sad završile krajem lipnja, još nisu imale većih intervencija, još se malo privikavaju, još se malo, strah ih je što će biti i kako će biti, ali polako, treba vremena da prođe koja intervencija pa će biti lakše, naglašava Zlatko Šitaj, zapovjednik DVD Bandira, Vir.

- Ne žale se, dapače. Možda su bolji nego neki muškarci u tim poslovima, dodaje Šitaj.

Tu je i četvrti član virskog DVD-a koji također nije iz Vira, nego iz Slavonije, točnije Đakova. Njegovo je ime Igor Zrinušić. No Igor nije baš čovjek za kameru, a mi ne volimo siliti. Ako ide ide, ako ne i to je OK. Tako je i s morem. Valja ploviti kad ti dopusti. Sve ostalo završava loše, da ne kažemo tragično.