Ispod Zadra skriva se 250 bunkera i tunela – hoće li izroniti iz mraka?

Ispod zadarskih kvartova, dvadesetak metara pod zemljom, krije se gotovo zaboravljena mreža tunela i bunkera – svjedočanstvo burne vojne prošlosti grada. Građeni od kraja 1920-ih, korišteni su u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu. Danas su dijelom zapušteni i zatrpani, ali ih entuzijasti i stručnjaci nastoje istražiti i sačuvati od zaborava.

Da bismo došli do nekih tunela, trebalo je neplanirano zasukati rukave. Tunel u sklopu privatne kuće, bio je pak pun vode od kiše.

- Mi smo se tu igrali non-stop, mi smo ulazili, nismo imali lampe za ući pa smo palili gume od bicikla i onda bi s gumama ulazili i pogušili bi se skoro unutra, prisjetio se Zoran Krizman iz Bokanjaca.

Tunele i bunkere prvi je sustavno počeo tražiti i istraživati pasionirani ljubitelj ratne povijesti.

- Tu je Google Earth puno pomogao, onda se iz zraka obično vide te kupole i malo po malo svih 250 komada je pronađeno, rekao je Jurica Vučetić, istraživač vojne povijesti.

Ulazak u tunele od kojih su neki čak i dvadeset metara pod zemljom, vrlo je zahtjevan i stravičan.

- Prolazak kroz tunele u ambijentu u kojemu jesmo pomalo nalikuje na filmove strave i užasa i vjerujte, nije ni malo ugodno boraviti u njima, izjavio je HRT-ov novinar Ante Kolanović.

Tuneli i bunkeri su bili u uporabi i za vrijeme Domovinskog rata.

- Bili su kreveti stavljeni gdje se mogla naša vojska odmarati jer ovdje smo čuvali liniju i mi, rekao je Krizman.

- Kad bi počeli bombardirati Zadar i kad su ono su sirene tukle, "sad će rat", mi smo pobjegli i išli u bunker, naveo je Mario Mrkić iz Bokanjaca.

Uvjeti su, kaže naš svjedok u njima tada bili izvrsni.

- Svi su građeni kasnih 20-ih i 30-ih godina, neki su bunkeri građeni čak i za vrijeme Drugog svjetskog rata., 40-ih godina s obzirom na to da je Italija mislila da neće izgubiti rat pa je htjela učvrstiti granice koje su dobili Rapallskim ugovorom, objasnio je Mrkić.

Jedna od onih koja je duboko involvirana u priču o zadarskim tunelima i bunkerima znanstvenica je Antonija Mlikota.

Kao primjer navodi Švicarsku koja ih ima čak 370 tisuća.

- Oni ih baš koriste u slučaju opasnosti, znači oni su predviđeni kao nekakva civilna ili skloništa ili nešto slično. Naši ne mogu služiti u te svrhe, rekla je Mlikota.

Ona je bila dio Interreg projekta revitalizacije, koji do danas, na žalost nije zaživio u punoj mjeri. Valjda će i oni jednom izroniti iz mraka.