Ispovijest Križevčanke o dugoj borbi za posvojenje djevojčice iz Liberije

Ova priča je svjedočanstvo Križevčanke koja je posvojila prvo dijete iz Liberije. S čime se sve borila u deset mjeseci dugoj borbi do posvojenja djevojčice iz Afrike? Kako je tekao put prepun pokušaja prevara, opasnosti i nesigurnosti? Kako se nosila s liberijskim sustavom posvajanja gdje se za sve očekuje novac? Kako je malena Liberijka postala hrvatska državljanka?

Posvojenje je uvijek bilo u planu

- Mutna slika, njezin djed ju je držao, to je bilo tako malo dijete, u pravilu samo joj se glava vidjela i one bubice je imala složene na kosi. To je mene odrezalo, to je bilo to. Znači preko slike, mutne slike sam ja rekla, to je to, to je moje dijete. Baš bih voljela da ona drži do svoje kulture i konkretno do frizure, kao i do tih nekakvih sitnih stvari. Ostala sam dobra s njezinom mamom, baš iz tog razloga, da jedan dan, kad bude malo starija i kad bude shvaćala, tko je i što je. Da ode dolje, da vidi otkud je i da zna jednostavno tko je, ispričala je Tamara Kontrec Prica.

Kontrec Prica istaknula je kako je uvijek razmišljala o posvojenju, jer ne može imati svoju biološku djecu.

- Posvojenje je uvijek bilo u prvom planu, ali nikad se nije našao pravi trenutak, rekla je Tamara Kontrec Prica.

Križevčanka je preko Facebooka je upoznala muškarca iz Liberije, države u zapadnoj Africi, koji joj je ponudio da donira novac za neku nevladinu organizaciju. Odbila je.

- Radije bi posvojila dijete i spasila jednu dušu, nego tebi dala novce za tenisice, evo točno tako sam odgovorila. I on je mene na to pitao - stvarno bi posvojila iz Liberije? Rekla sam da, a on je kazao da mi može pomoći u tome. Hajdemo reći da sam mu vjerovala. Znači, uvijek sam držala nekakvu distancu od svega, ali vjerovala sam, zašto ne? Drugi dan rekla sam mu da bi posvojila djevojčicu do dvije godine, prisjeća se Tamara.

"Prekidaj sve, makni se od njega, on ti je kriminalac"

- On je meni na to rekao kako njegova susjeda ima djevojčicu i našla ju je kad je išla na tržnicu, pored puta u plastičnoj vrećici. Djevojčica je bila odbačena. Susjeda ju je odvela u bolnicu i nakon što se vratila iz bolnice upisala se kao njezin skrbnik. I on je rekao, imam tu djevojčicu, mogu ti je pokazati ako hoćeš. Rekao je da se zove Grace, naglasila je Tamara.

Taj isti muškarac poslao mi je poruku da se od nekuda pojavila majka od tog djeteta i zahtijeva petsto dolara kako bi mi potpisala papire za posvojenje. Također traži i petsto dolara da bi sudjelovala u procesu posvojenja.

- Meni je to bio rez totalni. Ja sam osobno njemu otvoreno rekla, meni to djeluje kao kupovanje djece, ja u to neću prste pačati, poručila je Križevčanka.

Djevojčica je odjedanput nestala "iz igre" zbog tih novaca. Isti muškarac poručio mi je da će mi potražiti drugo dijete u zabačenim selima.

- Onda mi je pokazao neku ženu s dvoje djece, a jedno od te dvoje djece, bila je jedna mala djevojčica, živjeli su u nekakvoj šupi, dodala je Tamara.

- Nakon nekog vremena preko Facebooka javila mi se jedna žena sa zahtjevom za prijateljstvo iz Liberije, znači u tom vremenu kada je taj muškarac pokazivao tu drugu djevojčicu, poručila je Tamara.

Nakon tjedan dana komunikacije, Tamara joj je kazala kako pokušava posvojiti dijete iz Liberije. Ona joj se ponudila za pomoć.

- Pa ne, imam čovjeka koji mi pomaže, odgovorila je Križevčanka.

- Hoćeš da ti provjerim tog muškarca, jer ima dosta kriminalca, koji prodaju djecu, upitala ju je žena iz Liberije.

Tamara ju je ipak zamolila za pomoć. Nakon potrage za ženom iz šupe, nepoznata žena iz Liberije, Tamari je javila kako dotična nije uopće znala da joj nepoznati muškarac želi uzeti dijete i dati ga na posvajanje.

- I onda je on meni rekao, kao ova žena nije zainteresirana za posvojenje, ali rekao je da ima djevojčicu od dvije i pol godine, te da bi htio kao da ona ima bolji život i da ima bolje životne uvjete. Dodao je kako bi mu bila čast da je ja posvojim. Rekla sam dobro, Tamara se prisjeća razgovora s nepoznatim muškarcem iz Liberije.

Naglasila je kako joj je on poslao jedan video. Kad je on meni poslao taj video, ja sam automatski proslijedila video Sonji, ženi iz Liberije.

- Ona je mene nazvala iste sekunde i rekla - prekidaj sve, makni se od njega, on ti je kriminalac, istaknula je Tamara.

- Tu sam prekinula sve veze s njim, ja sam njega blokirala na Facebooku i opće dalje nisam išla u raspravu s njim, poručila je Križevčanka.

Upisana u Registar posvojitelja, Emmu tražili tri tjedna 

- Iz njihova razgovora shvatila sam da joj daje lažne nade i da je želi prevariti i iskoristiti pa sam odlučila nastupiti kao žena jer razumijem njenu bol. Kao studentici sestrinstva cilj mi je spašavati živote. Jednoga dana želim se baviti humanitarnim radom pa sam odlučila ući u sve to i usmjeriti je na pravi put, poručila je Sonia Sarah Sesay.

Tamara je odmah poslala upit Centru za socijalnu skrb u Križevcima i ušla u postupak za posvojenje.

- Oni su uzeli moju psiho anamnezu, znači tko sam, što sam, zašto sam, poslije toga sam išla na psihotestove koje sam rješavala, poslije toga sam išla na razgovor kod psihologinje, kazala je Tamara.

Upisana je u Registar posvojitelja i po zakonu ima pravo posvojiti dijete.

- Odmah sam napomenula da ću posvojiti djevojčicu iz Liberije, znači ja sam specificirala i zemlju, dodala je.

- I onda je Sonja rekla da će mi kao ona naći dijete. Ona je imala, ima još uvijek prijatelja koji je politički aktivan, poručila je Križevčanka.

- Ne znam kako bi to objasnila. Možda je on, nešto tipa župan tamo. I onda je ona prenijela njemu cijelu tu priču i on nas je poslao na Ministarstvo za djecu, kazala je Križevčanka.

Početkom kolovoza 2021. Tamara je stigla na aerodrom u Monroviu - glavni grad. Sonja ju je čekala. Već idući dan otišle su u Ministarstvo za djecu gdje se sve rješava - Centra za socijalnu skrb u Liberiji nema.

- I tamo smo našli socijalnog radnika koji radi sa samohranim majkama i koji radi s napuštenom djecom. Meni su socijalni radnici dovodili djecu i te žene na moj balkon. Imala sam balkon, jer nisam smjela izlaziti iz sobe kao bjelkinja, nije mi bilo uopće dozvoljeno. Moram priznati da mi je to bilo najgore iskustvo u životu. Znači, žene su dolazile s djecom, na moj balkon i te curice su uglavnom bile pet, šest, čak i sedam godina i bile su obučene valjda u najljepšu haljinu koju je ona imala doma. Frizurice su bile složene s onim perlicama. Od mene su tražili da uzmem njihovo dijete, jer su znali ako uzmem njihovo dijete, da će njima biti bolje u životu, u smislu i zdravlja i općenito svega. Znači oni su mene doslovce molili, rekla je Tamara.

- Emmu smo tražili tri tjedna. Znači, mutna slika, djed njezin ju je tu držao, to je bilo tak malo dijete, u pravilu samo joj se glava vidjela i one bubice je imala složene na kosi. Znači to je mene odrezalo, to je bilo to. Preko slike, mutne slike sam ja rekla, to je to, to je moje dijete, prisjeća se Tamara.

Sa Sonjom, socijalnim radnikom, i političarom Josephom, istog dana otišla je vidjeti dijete. Dočekali su ih osamnaestogodišnja majka Giftee i devetnaestogodišnji otac Obedian koji je morao dati privolu za posvojenje iako s majkom više nije bio u vezi - njihove obitelji, i dvomjesečna djevojčica.

- Isuse Bože, nisam je puštala, kad sam nju vidjela, počela sam plakati, malo dijete, u dekici, sva zamotana unutra, kao da mi se nebo otvorilo, rekla je Tamara.

- E sad mi trebamo vijećati tu. Znači tko sam ja, zašto sam ja, imam li dobre namjere s tim djetetom, imam milijun pitanja. Giftee je kćer jedinica i oni su za Giftee imali plan da će se ona školovati, jedan dan, eventualno početi raditi, što je vrlo teško uopće naći posao u Liberiji. I zato su oni htjeli dati dijete na posvojenje, rekla je Tamara.

Nakon toga - kod odvjetnika. Osamnaestogodišnja majka potpisala je da se odriče djeteta, Tamara - da ga preuzima. Zauzvrat, majka i njezina obitelj nisu tražili apsolutno ništa. No Tamara je željela pomoći dugoročno.

- Ona je završila 11. razred a oni imaju 12 razreda, oni imaju sistem školovanja kao u Americi. U školu ideš ako je platiš. Platila sam 12. razred, dala sam joj 240 dolara za školarinu, dodala je Tamara.

Nakon potpisivanja početnih dokumenata o posvojenju, Giftee je donijela dijete.

- Taj prizor neću nikad zaboraviti. Ona je doslovce ušla u sobu, mala je bila zamotana u ovu dekicu. I ona je meni rekla - eto ti je na, sad je tvoja, sad se ti brini za nju, poručila je. - Ona nije niti disala u tom trenutku, kad je ona nju dopeljala, ona je hroptala, znači nije čisto lijepo disala, nego je hroptala, ona je bila toliko jadna i toliko malecka, imala je dva i pol mjeseca i oko dva kilograma. Strašno je bila mala. Imala je i 41 temperaturu imala, teški oblik malarije i upalu pluća. Uglavnom strašno je bila bolesna, poručila je Tamara. 

Emma je bila bolesna

- Prvi put kad smo vidjele Emmu, bila je bolesna i morale smo je odvesti u bolnicu. Da Bella nije ušla u njezin život, žao mi je što to moram reći, ali ne vjerujem da bi preživjela, dodala je Sonia Sarah Sesay.

A trebalo se izboriti i s liberijskim sustavom za posvojenje djece. Liberija nije potpisnica Haške konvencije. Ima svoja pravila - prevedeni na engleski jezik, svi su Tamarini dokumenti iz Hrvatske otišli u mjerodavno ministarstvo. Kad je sve to stiglo do ministrice za djecu, Tamara je primila - račun.

- Kad vi platite tu taksu znači 1500 dolara i kad vratite račun nazad kod ministrice da ona vidi da ste vi to uplatili, u tom trenutku vaš proces posvojenja počinje. Znači, proces posvojenja u Liberiji traje po zakonu devedeset dana, ja sam bila prva iz Hrvatske koja je posvojila dijete iz Liberije, pa je tu nastalo malih problema. Kada je ministrica za djecu vidjela da sam ja iz Hrvatske i da sam tu prva, e onda sam morala ići na Ministarstvo vanjskih poslova, istaknula je Križevčanka.

A Ministarstvo je trebalo utvrditi da su Liberija i Hrvatska u prijateljskim odnosima. Sve je to trajalo i trajalo. Tamara je primijetila da se od nje očekuje da daje novac, češće nego što je pretpostavljala. I saznala da se novac daje - "for appreciation", iz zahvalnosti.

- Dobiti sastanak s ministricom, trebate dati dvadeset, trideset dolara da vam sastanak bude danas, a ne za mjesec dana, pa onda tako četiri puta, rekla je.

- Ako vi ne date taj for appreciation, oni će vaše papire takve kakvi jesu samo odložiti na stol. I tu će stajati mjesecima. Tak su moji papiri stajali četiri mjeseca kad sam bila doma, četiri mjeseca su moji papiri stajali na mjestu, jer nisam davala for appreciation. Znači, to su novci od nekakvih dolar do par tisuća dolara se znaju kretati, znači ovisno o kome. I vi ste to prisiljeni dati, naglasila je.

- Pa ja sam nakon tri mjeseca morala ići doma iz tog razloga što sam se razboljela jako. Ja sam svoje dijete ostavila u zajednici kod jedne žene na čuvanju, jer nisam je mogla ostaviti kod majke, prvenstveno zato što je majka nije ni htjela uzeti nazad, dodala je.

Četiri mjeseca dok je nije bilo na prijelazu iz 2021. u 2022. godinu - sve se pomicalo puževim korakom. Sonja je u Monroviji zvala i pritiskala socijalnog radnika, a on je odugovlačio.

- I on je meni stalno govorio da, idem na intervju, bio sam na intervjuu, ja nazovem Giftee, je li bio, nije bio. Znači laže. Znači s mjesta se nije pomaklo. Još na sve su došli božićni praznici. Ministrica otišla na pet tjedana u SAD, nije mi mogla potpisati papire. Jad i bijeda, kazala je Tamara.

- Žena koja je čuvala Emmu me nazvala i rekla mi je da ne znam, trebam joj poslati nekakvih 18 dolara za Emmu, da je Emma u bolnici i da ima teški oblik malarije. I ona je meni poslala slike iz bolnice Isuse kad sam ja vidjela Emmu. Žgoljavo, kost i koža, katastrofa, i kanilu je imala, kanila je veća od ruke. Vidjela sam te slike, znači to me strgalo skroz. Otišla sam na internet, kupila sam kartu i za dva dana sam već bila u Monroviji, istaknula je Križevčanka.

Emma se počela oporavljati a Tamara je krenula u Ministarstvo za djecu. Jer ministrica se vratila s puta i trebala konačno potpisati odluku o posvajanju koju je napisao socijalni radnik na temelju petnaestak intervjua s članovima obitelji. Bio je već ožujak 2022. - gotovo sedam mjeseci borbe za Emmu.

- Došao je do mene i rekao mi digni se, i sad on meni da ruku, čestitam postali ste majka i meni da taj fascikl u ruke. Znači ja sam počela vrištati, plakat. Plakat do te mjere da sam vrištala znači disati nisam mogla, jecala sam, rekla je Tamara.

"Napadnuta, opljačkana - troje ljudi stavila u zatvor"

Nadala se da je to kraj - ali nije bio. Bilo je potrebno još jedno saslušanje na sudu. Opet je zvala odvjetnika. Saslušanje nje i Emminih roditelja prošlo je glatko, ali za ovjeru sudske presude o posvojenju trebala su još tri potpisa. Odvjetnik joj je lukavo napomenuo da bi proces mogla - ubrzati.

- Hajdemo reći po nekakvom prosjeku ja sam platila 200 do 250 dolara po potpisu. Ja sam platila da se oni meni potpišu na papir danas, odnosno sutra, a ne za šest mjeseci, rekla je Tamara.

Posljednja postaja - liberijsko ministarstvo vanjskih poslova. Ono je trebalo svojim dokumentom, apostillom, potvrditi da su dokumenti za posvojenje doista napravljeni na liberijskom sudu.

Još jedan korak prije povratka kući - Emma je trebala dobiti hrvatske dokumente. I u svibnju 2022., pet dana prije svog prvog rođendana, Liberijka Emma postala je Hrvatica. Proces posvojenja trajao je deset mjeseci. Došlo je vrijeme za povratak. Na zagrebačkom aerodromu, Tamarin životni partner Matija prvi je put zagrlio Emmu. Na Emminim dokumentima piše da joj je majka Tamara Kontrec Prica.

No Tamara želi da Emma nastavi komunicirati s biološkom majkom, redovito se čuju. Zajedno smo preko interneta nazvale Giftee. I ona Tamaru zove Bella.

- Bilo mi je sedamnaest kad sam ostala trudna. Otac djeteta je pobjegao. Rodila sam s osamnaest godina, nisam ni završila školu. To je razlog što sam dala svoje dijete na posvajanje. Stalno razgovaram s Bellom. Vidim da je Emma zdrava i da se Bella dobro brine za nju. Vjerujem da je pred njom svijetla budućnost, rekla je Giftee Vankan.

Kroz cijeli proces posvojenja i sve te mučne i teške mjesece u Liberiji, Tamara je prolazila sa Sonjom koja joj je postala i prijateljica, i prevoditeljica i zaštitnica.

- Ispočetka nije razumjela naš lokalni engleski jezik, ali ja jesam pa sam morala biti s njom da joj prevodim. Kad bi joj rekli nešto loše, nije to razumjela. Ali zato sam ja bila s njom da je netko ne prevari, dodala je Sonia Sarah Sesay.

- Svaki dan je išla sa mnom. Bilo na policiju ili na ministarstvo, kazala je Tamara.

Znači, ja vjerujem da nje nije bilo da bi taj proces se možda čak još više produžio. I da bi se tu, opće strah me i govoriti. Da bi možda se dogodilo da bih ja i odustala ili nešto, naglasila je.

Samo posvojenje, priznaje, financijski je velik zalogaj. Ono što je boljelo bio je novac koji su mnogi očekivali od nje. I ta silna nesigurnost i neprestani strah za život. 26 tisuća dolara je mene koštalo, ali znači sa svime, tu ulaze i avionske karte. Dvjesto dolara za rodni list, koji je besplatan, koji je praktički isti kao i kod nas, vi dođete, trebaju vam ga dati besplatno, a vi morate platiti dvjesto dolara.

-Ja sam tamo bila napadnuta. U samoobrani sam strgala ruku, ovaj prst mi ne ide do kraja. Znači tu je pukla ruka. Opljačkana sam bila. Ukrali su mi 1500 dolara pa su mi ukrali dvjesto dolara iz sobe. Troje ljudi sam stavila u zatvor, poručila je.

Sve suze, usponi, padovi - sada su iza nje. Emma će uskoro napuniti dvije godine. I iz daleke Liberije, preko fotografija i videopoziva, njezina je biološka majka gleda kako raste.

- Ne želim reći da sam ja Emmu spasila. Jer svatko tko ide u posvojenje, barem većina nas, ideš u posvojenje zato što ti to želiš, zato što ti želiš obitelj. Zato što ti želiš nešto što ti fali. Taj X faktor. Znači to je dijete, poručila je Tamara Kontrec Prica.

Meni je bitno da mi je Emma tu, bitno mi da mi je zdrava da mi se prilagodila, bitno mi je da sam ja sretna, da je ona sretna i u pravilu da smo svi sretni. 

Novo izdanje emisije urednice Jagode Bastalić prikazujemo svaki ponedjeljak na Prvom programu HTV-a u 23:20, te preko multimedijske platforme HRTi.

U videoteci HRTi-ja možete pronaći i emisije Labirinta emitirane prethodnih godina.