Ljubav veća od puke zarade: Na Dunavu čuvaju tradiciju ribarstva

Na Dunavu pokraj Erduta svoj kruh zarađuju još rijetki riječni alasi koji ribu love mrežom. Ljepota druge po veličini europske rijeke danas uglavnom privlači turiste, izletnike i avanturiste, a profesionalnih je ribolovaca sve manje. Život uz pitome dunavske obale čežnja je mnogih, ali i životni izbor malobrojnih.

Ribolovcu Mati Grgiću i njegovu sinu Antunu radni dan počinje jutarnjim isplovljavanjem. Baca se mreža s nadom da će ulov opravdati troškove goriva, radne snage i vremena.

Samo dvije deverike na poznatoj lokaciji. To je tako s ribom. Treba razumjeti i poštovati rijeku i ono što od nje dobivaš - poručuje Mato.

- Dunav je rudnik zlata. Možete da kopate jedan dan, dva dana da ne nađete ništa, onda se dogodi jedan dan ili noć da nađete jako lijepu količinu, rekao je profesionalni ribolovac Mato Grgić.

Ljubav je veća od puke zarade, no nitko ne treba gajiti nadu da je riječni ribolov posao za svakoga.

- To nije baš tako naivan posao, to je jako nezgodan i težak posao. Krvavo se to mora raditi da biste mogli opstati, dodao je Mato.

 

Sin Antun od malih je nogu uz Dunav. Iako ocu pomaže u svim poslovima na vodi, ovih ga dana privlači ribolov mrežom, onako kako su to nekada radili dunavski alasi.

- Većinom su potezni alati kao što su bolon i plovarica. To sada radimo, no kada dođe voda, bit će vrškarenje, ispričao je ribolovac Antun Grgić.

Svaki ozbiljni ribolovac mora dobro poznavati rijeku na kojoj lovi, ali i biti spreman surađivati s drugima - poručuje iskusni pomoćnik Grgićevih koji se 60 godina bavi ribolovom.

- Tu smo rođeni i odrasli, na vodi, da tako kažem. Kako smo sve stariji, sve slabije i izlazim na vodu, ali idem nekada, družim se s gospodinom Matanom ribarom. Ako ja ne ulovim nešto, ulovi on, trampa radi, rekao je ribolovac Albert Josip.

Iako više nema alata kakve su nekada rabili dunavski ribolovci, sačuvan je običaj kuhanja fiš-paprikaša od dunavske ribe.

Uz dobar zalogaj i pokoji gutljaj dolaze i važne poruke.

- Ribiči i ribari, apeliram na sve. Nemojte nositi ribu ispod mjere, bacite je nazad neka živi. Pa ćemo dugoročno imati ribe. Ako baš i moraš, dvije, tri, odnesi i ispeci, nije problem, ali ne moraš odnijeti kantu ribe, poručio je Mato.

Svijest o očuvanju prirode i ribljega fonda nije nova spoznaja. To su, navodi Mato, dobro znali i naši stari. Isti oni zahvaljujući kojima i danas imamo Dunav kakav volimo.