U vrućim ljetnim danima najbolje se osvježiti finim slatkim lubenicama. Osim u dolini Neretve i Slavoniji, lubenice na iznenađenje mnogih rastu i u okolici Zagreba. Lubenice purgerice uzgajaju se u polju iza kuće Dražena Vrljića, a prodaju se u dvorištu. Radnog vremena nema, a i kad nema nikoga kod kuće, kupci se mogu sami poslužiti.
Nije tržnica, nego dvorište, nije štand, nego običan stol i klupe na kojima su poslagane svježe ubrane lubenice. Kupaca ne manjka. Kupuju jednu, dvije lubenice svakih nekoliko dana. I tako iz ljeta u ljeto.
- Čim ih nemamo, tu smo. Gospodin Dražen je tu, u istom mjestu živimo, i mi znamo da je to provjereno i većina nas i šire dolazi tu kod njega i zadovoljni smo. Sad ću recimo kupiti dvije za sebe i kćerku i odmah čim to opet sam tu, rekla je Nada.
- Zato što je dobra roba, zato kupujem stalno tu, zadovoljan je i kupac Drago.
Kod odabira treba obratiti pozornost na sljedeće.
- Trebalo bi gledati pravilan oblik da nema previše udubljenja, da ne djeluje uvenuto, po kuckanju da je slična s ostalima, da ima taj metalik zvuk, pojašnjava Dražen Vrljić s OPG-a Helena Vrljić.
Roba je svakog jutra oprana i izvagana.
Jednostavna kupnja
Na svakoj lubenici navedena je cijena kako bi se kupci mogli sami poslužiti.
Transakcija teče brže, a dobro dođe i kada nema nikoga kod kuće.
- Kupci dođu, uzmu lubenice, ostave novac u poštanskom sandučiću ili na stolić i to već par zadnjih dana izvrsno funkcionira, kaže Dražen.
Kaže kako mu se čini da ljudi ostavljaju i više novca nego što bi trebali. Lubenice, uz još pokoju kulturu, rastu u polju iza kuće.
- Proizvedemo 10-15 tona otprilike. Preko 95 posto prodamo na kućnom pragu. Jedan dio prodamo u Prečkom preko puta placa kad imamo viškove, objašnjava Dražen.
Budući da se prodaja obavlja i u vrtu, viška lubenice nema tako često. Pa bi gospodin Dražen možda trebao početi razmišljati i o povećanju proizvodnje.