Marijine ruke već 52 godine stvaraju tradicijsku odjeću

Vinkovačke jeseni sve su bliže, a s njima ponovno u prvi plan dolazi ono po čemu Slavoniju prepoznajemo. No iza svog bogatstva pjesme, plesa, nošnji i svega što ćemo tih dana gledati i slušati stoje ljudi koji svoju tradiciju ne čuvaju samo za svečane dane. Jedna od njih je Marija Subotić iz Vinkovaca. Već 52 godine njezine ruke stvaraju tradicijsku odjeću, a s njom i priču o Slavoniji koju ne želi pustiti u zaborav.

Kroz šivaći stroj prolaze prepoznatljive tamnoplava i crvena i u Marijinim rukama polako nastaje kaput s njezinom najdražom špenzlom – s trešnjicama. A kad kaže da bi baš njih najradije nosila, uvijek slijedi isto pitanje.

- Rođena si iz Nijemaca pa bi trebala možda nositi šare, no meni je ovo nekako najdraže, jer to je u biti i naš prvi rad, kaže Marija Subotić, izrađivačica tradicijske odjeće.

Nije najprije naučila razlikovati špenzle, pa ih zavoljela. Bilo je obratno – osjećaj za njih, njihove razlike i krajeve iz kojih dolaze, kaže, jednostavno je nosila u sebi.

- To vam je urođeno malo, jer sam Slavonka, šokica, iz Nijemaca i od malih nogu si u tome, govori Marija Subotić.

Zanat je naučila kao djevojka, ali tek će zajednički život sa suprugom pokazati koliko će joj taj posao značiti i koliko će joj teško biti nastaviti.

- Suprug je volio i ja sam uz njega to još više zavoljela i na koncu sam počela, kad je nažalost preminuo, govori naša sugovornica.

Ipak, ono što su zajedno stvarali nije mogla ostaviti. Danas je oko nje više strojeva nego na početku, a posao koji je nekada zahtijevao sate ručnog rada prilagođen je vremenu u kojem živimo. Ali nije sve prepustila stroju.

- Imam uvijek nešto ručno za raditi, imamo tu dovršetak krajeva, za to nema nikakav stroj, ipak mora ruka napraviti, kaže Marija Subotić.

U njezinoj ruci sažeta je cijela njezina priča. U vremenu u kojem se sve može napraviti brže, Marija i dalje ne odustaje od onoga što se ne može napraviti bez nje.

- Radit ću dokle god budem mogla, neću to napustiti, a poslije neka radi tko što hoće, kaže izrađivačica tradicijske odjeće.

Njezin inat neće ostati u radionici. Uskoro će obući ljude koji će kroz Vinkovce ponijeti boje svojih krajeva, pjesmu, tambure i ono svoje čega se, baš poput Marije, ne odriču.