Knjiga o sedam godina volontiranja u Tanzaniji
Sedam godina volontiranja i rada s djecom u Tanzaniji, Martina Strahija iz Međimurja pretočila je u knjigu Bijeli anđeli. U njoj donosi osobna iskustva iz škole i doma svetog Franje Asiškog podno Kilimandžara, gdje radi s djecom s posebnim potrebama. Knjiga je humanitarnog karaktera, a prihod od prodaje namijenjen je nastavku gradnje Vero Homea, doma za petnaestero djece.
Visoka ograda. Bodljikava žica. Vojska. A iza njih - dječji osmijesi, koji su Martini Strahiji promijenili život. To su počeci volontiranja ove profesionalne fotografkinje u Tanzaniji 2019.
- Zatekla sam, za naše uvjete, vrlo uznemirujući prizor. Dva metra visoka ograda, bodljikava žica i vojska. Ali kad su se ta vrata otvorila i kad su klinci krenuli prema meni, shvatila sam da je to jedno predivno mjesto gdje sam našla svoj drugi dom, rekla je Martina Strahija, volonterka i autorica knjige.
Podno Kilimandžara pronašla je mjesto kojem će se godinama vraćati. Školu svetog Franje Asiškog i 350 djece s posebnim potrebama. Gluhu i nijemu djecu, djecu bez dijelova tijela, albino djecu - svima je pomagala.
- Mi smo počeli živjeti ubrzanim životom. Ne primjećujemo stvari oko sebe. Nestalo je one topline da pozdravimo nekog na cesti, da ga pitamo kako si. Tamo je to još uvijek jako izraženo. Jedni o drugima jako brinu, jedni drugima jako pomažu, govori Martina.
Sedam godina priča, susreta, dječjih osmijeha, ali i teških trenutaka stalo je između ovih korica, u knjizi Bijeli anđeli.
- Sve te priče bile su Martinini memoari koje je zapisivala u večernjim satima nakon cijelog dana u školi. To su priče iz Doma svetog Franje Asiškog – kako izgleda jedan dan, igra, učenje, kako oni sebi međusobno pomažu, rekla je Dora Kulić, urednica knjige Bijeli anđeli.
Knjiga je humanitarnog karaktera. Cilj je izgraditi - VERO HOME, dom za 15-ero djece u Tanzaniji.
Za Martinu Strahiju, Bijeli anđeli nisu kraj jednog putovanja, nego njegov nastavak. Svojim pričama pomaže djeci u gradnji njihovog doma u Africi.