Mladi voćar iz Nove Gradiške skuplja stare sorte i sadi voćnjak za obitelj

U Novoj Gradiški posjetili smo mladog voćara Josipa Perkovića. Iako mu je voćarstvo hobi, postao je strastveni kolekcionar starih i novih sorti voća, a njegova je priča poticaj svima koji žele na stolu imati “nešpricane” plodove iz vlastita voćnjaka.

Mladi voćnjak na kraju grada Josipova je oaza mira koju obilazi svakoga dana.

– Ovo su dva reda jabuka koje sam sam cijepio. Neke uspješno, neke malo manje uspješno. Ali uvijek se cijepi svake godine nanovo, kaže Josip, voćar iz Nove Gradiške.

Plemke za cijepljenje razmjenjuje s drugim voćarima ili ih nabavlja na sajmovima.

Cijepljenje kao temelj

U njegovu voćnjaku ništa nije prepušteno slučaju. Objašnjava kako kombinira podlogu, međupodlogu i sortu.

– Ovo je dunja, podloga dunje, ovo je međupodloga kruške i sad će, kao u primjeru, ići gore sortna kruška koja će ostati stalno, pojašnjava Perković.

Metodu cijepljenja na kosi spoj usavršio je praksom.

– Spajamo plemku i međupodlogu koja se mora spojiti na mjestima gdje je zeleni dio koji zovemo kambij – objašnjava.

Kad se plemka primi, nagodinu se sadi u voćnjak, i to, kaže, obvezno u jesen.

Više od 140 sorti

Strpljivost i posvećenost hobiju pretvorili su ga u pravog kolekcionara.

– Dosad sam skupio više od 80 sorti, što starih što novih sorti jabuka, i više od šezdeset sorti krušaka. I svake godine nadopunjujemo kolekciju, ističe Perković.

Riječ je o više od 140 različitih sorti koje brižno njeguje i umnaža. Voćnjak je podigao prije svega za obitelj, osobito za sedmogodišnju kćer.

– Tako je krenulo. Kad sam odlučio da ona neće kupovati po trgovinama, nego će joj tata napraviti voćnjak gdje će ona moći sama doći i ubrati sebi jabuku koju god želi, kaže.

Ova stabla jabuka u puni će rod doći za nekoliko godina. Slasnim, nešpricanim plodovima sladit će se Josipova obitelj, a možda, dodaje, nešto ostane i za prodaju.