Ljubav i nakon života: Zdenka Burčul izložbom odaje počast suprugu

Zajedno su gradili svoju priču, od bezbrižne mladosti koračali istom stazom kroz bolje i lošije dane. A onda prođe vrijeme, i jedna polovica duše dođe do kraja puta. Prođe vrijeme, ali ne i ljubav.

- Pedesetgodišnjica nam je bila 2020., i poslije dvije, godine to me skroz šokiralo, rekla je Zdenka Burčul.

U spomen na supruga priprema izložbu, koja će biti u Preku.

Kad ljubav nadživi vrijeme

- Na izložbi će biti brodovi koji su glavni i moje slike. Uvijek smo mi skupa izložbe radili, kaže.

I uvijek su bile humanitarne, baš kao što će biti i ova - za pomoć onima kojima treba. Dok lista obiteljski album, naviru sjećanja.

- Ovo je naš poznati Mihanović. I kad je vidio moju Mona Lizu, onda je rekao: 'Jeste to vi slikali?' Ja kažem: 'Da, ja sam.' 'Da vidim ruke.' I ja pokažem - onda su bili žuljevi jer si morao sam platna natezati - i on kaže: 'OK', povjerovao je - govori.

Izložbom čuva uspomenu na ljubav života

Album je prepun uspomena, svaka fotografija ima svoju priču.

Mali otočni dom prepun je umjetničkih radova, brodova i slika različitih tehnika.

Zdenka je pohađala i završila umjetničku radionicu u Veroni.

Uživa u stvaranju novih slika, dugim šetnjama mjestom i putevima koji vode prema moru.

More joj je posebno nadahnuće.

- Evo, ovdje dođem često jer mi je predivno i mirno, pogotovo dok ne dođe sezona. On je miran, uživa na zraku, ja malo crtam i to me ispunjava. Volim prirodu, naš otok mirni, priča.

More, školjke, brodovi - najčešći su motivi, zapravo sve ono što odiše i diše morem.

- On je kao dijete radio makete brodova, a ja sam kao dijete slikala, crtala. On je napravio oko 500 brodova - to je čudo jedno! Mi smo od tih brodova kupili kuću. Moj Branimir je radio sve na ruke, ništa tu nije bilo kupljeno, dijelovi, najsitniji, koje je morao pincetom hvatati, sve ih je napravio ručno, prisjeća se.

Nadopunjavali su se i u kućanskim poslovima.

Društvo joj sada pravi Šon, prati je svuda, zajedno uživaju u čaroliji otoka.

- A moj Šon, to mi je duša moja. Da mi ga sad nema, ja ne znam što bih. On me izvuče van, i miran je dok ja nešto radim, ali kad se ja maknem - cijela Sutomišćica zvoni od njega, kaže Zdenka.

Život korača dalje, okružen morem, koje krije i nudi neiscrpan izvor pozitivnih misli.