U Njivicama ostale samo dvije ribarske obitelji

Malo ribarsko mjesto između Omišlja i Malinske, u pitomoj uvali gdje su brojne šetnice i šljunčane plaže. Krajobraz submediteranske šume hrasta medunca i bijeloga graba obilježje je Njivica na Krku.

- Oni su uvijek govorili da su Njivice bile jedna oaza, jedno polje, jedan mir i prvi zapis imamo negdje od darovnice Ivana Frankopana koji je to darovao darovnicom i već se tu spominje darovanje crkve, govori Meri Rukavina, bivša predsjednica Folklornog društva Njivice.

A do polovine devetnaestog stoljeća mještani Njivica bavili su se ribarstvom, maslinarstvom, stočarstvom te iskorištavanjem šuma. 

- To se raselilo, raseljavaju se u Ameriku, više je stranaca nego domaćih ljudi, priča Meri.

Tradiciju čuvaju aktivno

I Njivičani svoju tradiciju, običaje, nošnje i folklor čuvaju aktivno u folklornom društvu.

- Vapor ili brod odlazio je dolje na rivu. Svi mještani su se spuštali dolje jer je to bila jedina veza sa svijetom, kontakt sa svijetom, s bilo čime - s poštom, lijekovima, dopremom hrane, otpremom hrane, tako je nekih 30-20-ih počelo dolaziti stranih ljudi, strano stanovništvo koje se s vremenom počelo i naseljavati, priča Rozalija Lesica, predsjednica Folklornog društva Njivice.

U počast ribarenju, na središnjem je trgu podignuta skulptura Ribara kipara Zlatka Čulara. 

Dvije ribarske obitelji

No u Njivicama su danas još samo dvije ribarske obitelji. Jedna od njih danas se bavi i turizmom.

- Zapravo, 70 godina na moru i od toga je živio, i svih nas petero djece prehranio. Sve tri brodice povremeno izlaze van. Malo sinovi, malo ja i tako izlazimo. Uglavnom su to malo mreže i više vrše za lov ribe, slabo se lovi, kazao je Gojko Bogović, bivši ribar.

Iako je površinski samo pola na područja Njivica, za obližnje se jezero uvijek kaže "kod Njivica".

Jezero Njivice

Jezero Njivice iznimno je važno za biološku raznolikost cijelog otoka Krka. Zato što ovdje ima jako puno i močvarnih biljaka i različitih populacija riba, a i ptica. Dapače, pticama je ovaj lokalitet važan i za zimovanje i za seobu.

A jezero je već i pomalo zaboravljeno.

- Zbog ogromne količine biološkog materijala, ovo se smanjuje i ta voda se smanjuje. Ovo će propasti kroz relativno kratko vremensko razdoblje. Kad sam bio dijete, proizvodila se hrana i u slučaju bilo koje velike globalne krize, čak i klimatske krize, tamo se može ponovno brzo početi proizvoditi hrana za ovaj dio svijeta, govori Vjeran Piršić, zeleni aktivist.

Mladi Njivičani vole tradiciju

Unatoč izazovima svakodnevice, mladi Njivičani vole tradiciju.   Dok su neki za kulturu, drugi vole morske sportske aktivnosti.

- Lijepo mi je što ima more, mogu plivati i skakati, igrati utakmicu, kaže Nikol Bogović.

Lokalni autor Damir Jakovčić osmislio je pjesmu za svoje Njivice.

"Biseru tisuću boja, ponovno vraćam se tebi, Njivice radosti moja, bez tebe živio ne bi."