Svjedočanstva preživjelih havarije tankera "Petar Zoranić": More je gorjelo

Proteklo je 65 godina od jedne od najvećih tragedija u pomorstvu - sudara i havarije tankera "Petar Zoranić", u Bosporskom tjesnacu. Stradali pomorci većinom su bili Primorci - iz Rijeke, Kostrene, Bakra i Crikvenice. Jedan od preživjelih članova posade, prvi časnik stroja, prisjeća se nesreće.

Tanker "Petar Zoranić" s 52 ljudi, 12.000 tona benzina i isto toliko dizela, naletio je velikom brzinom 14. prosinca 1960. u jedan sat poslije ponoći, na putu iz Crnog mora prema Hamburgu, na prazan grčki tanker i udario u desnu stranu pramca. Odjeknula je eksplozija te buknuo veliki požar na oba broda. Prvi časnik broda Srećko Đuranović jedan je od 29 članova posade koji su preživjeli. Sjeća se da je plamen benzina bio 20 metara. Poginuo je 21 lan posade tankera "Petar Zoranić".

Sjećanja na havariju tankera "Petar Zoranić"

Između dviju eksplozija neki su skočili i udaljili se od broda.

- Onda sam tako i ja plivao. Ali što je najgore, ne znate gdje ste. Bila su dva sata iza pola noći. Ne vidite kraj, ne znate gdje ste. Struja nas je nosila, rekao je Srećko Đuranović, preživjeli član posade broda "Petar Zoranić" i umirovljeni pomorac.

S opeklinama, slomljenom nogom i rebrima, havariju je preživio i prvi časnik palube Brano Polić. Još je u istanbulskoj bolnici počeo prikupljati podatke o nesreći. Njegova kći Tamara Polić kazala je da je njezin otac spominjao kako je more gorjelo.

- Svi oni koji su bili u moru i ronili, gledali su prema gore gdje bi mogli izaći, dodala je Tamara Polić.

Njezin otac je potom s 35 godina starosti nažalost morao u invalidsku mirovinu nakon te tragedije, kao mladi kapetan. Potom je skupljao materijale i svjedočanstva o havariji. Preživjele je spasio dolazak poštara netom prije nesreće.

Preživjele je spasio dolazak poštara netom prije nesreće.

- Kad se ukrcavalo pilota tada je došao i agent s poštom. Ljudi su čitali svoja pisma tako da je relativno dosta njih bilo budno. Kada se sama havarija dogodila toliki broj se i spasio zato što su bili budni, izjavila je Marica Njegovan, bivša časnica Jadrolinije i tajnica Apostolata mora Riječke nadbiskupije.

Tanker "Petar Zoranić" je bio dotad najveći brod izgrađen za jadranske brodare. Porinut je u 3. maju.

- To je bio jedan od najvećih brodova građenih na tom riječkom području. Još je mogao, iako je izgorio u požaru. Još se njegovi ostaci pronalaze u časopisima, rekao je Zdravko Prebilić iz pravne službe i arhive Lučke kapetanije Rijeka.

Isti osiguravatelj obaju brodova postavio je ultimatum preživjelima s "Petra Zoranića" da prihvate to kao višu silu, jer će u suprotnom povisiti osiguranje svim jadranskim brodarima. Srećko Đuranović napominje da je to bilo nečovječno.

- Posljedice toga bile su i za porodice poginulih jer su osigurali malo manje, a mi što smo preživjeli smo dobili simbolično, kazao je.

I za obitelj trećeg časnika palube, Vasilija Martinovića, bili su to teški dani. Lucija Lamza, supruga poginulog člana posade broda "Petar Zoranić", kaže da je Martinović tek položio ispit za trećeg oficira palube, tako da mu je to bilo prvo veliko putovanje velikim brodom.

Prije dvije godine kći preživjelog Brane Polića posjetila je mjesto nesreće. Željela sam ići u Istanbul, voziti se Bosporom i da mogu staviti cvijeće u more na mjestu gdje se nesreća dogodila, kazala je Tamara Polić.

Na isti način, svake godine, poginulih se prisjećaju i kolege kapetani.

- Apostolat mora Riječke nadbiskupije, Udruga pomorskih kapetana iz Kostrene i Lučka kapetanije Rijeka s čijeg se broda uvijek vijenci spuštaju more, to tradicionalno evociraju. Ljudi su to zaslužili, to je najmanje što možemo napraviti za te ljude, da ih se sjetimo, rekao je Darko Glažar, kapetan Lučke kapetanije Rijeka.

Svaka je od tih sudbina važna, nastavljaju kapetani uz već poznatu - krepat ma ne molat i nikad nećemo fermat.