Na ovom hrvatskom otoku nema automobila i živi samo 90 ljudi

Do ovog malog pučinskog otoka može se samo brodom. Bez automobila, ovdje u miru živi oko devedeset starosjedilaca. Među njima je i Monika, koja je na Iloviku već 35 godina.

- Život na otoku, onaj tko nije probao, ne zna što je život na otoku Ali onaj tko voli, rado se vraća i rado živi ovdje. Otkad imamo stalnu liniju, sad je to puno lakše i jednostavnije - za 10 minuta smo povezani s cijelim svijetom, odnosno imaš auto pa ideš dalje. To su radosti, ili poteškoće življenja na otoku. Otok je mali, nas ima malo, kao obitelj smo, istaknula je ugostiteljica Monika Stojšić.

Tu je od rođenja i Ivan, jedan od samo četiri ribara. No od ribarstva se, kaže, na otoku teško može živjeti.

- Ribarija i radimo isto na ovom putničkom brodu, tako da ta dva posla radimo, jer na otoku je teško živjeti samo od ribarstva,jer bi onda trebalo cijelu godinu ići, onda se trebaju mreže pripremati i to sve i onda se ne stigne to sve napraviti. Slabo se, malo lovi, jer je jako toplo, a to utječe i na ribu i na sve, sad se polako pripremam za zimu za lignje i to je to, govori ribar Ivan Baričević.

Ladislavu su korijeni na Iloviku, a svoj je život ovamo preselio iz Rijeke. Kaže, radi kvalitete života. Bio je i među mještanima koji su se prije četiri godine usprotivili planu izgradnje velike luke – i u toj su bitci uspjeli. No Ilovik je kroz povijest i gubio svoje ljude. Mnogi su odlazili u Ameriku, ali svoj otok nisu zaboravili.

- Naši iseljenici su otprilike uložili 100 tisuća dolara na izgradnju škole, na zidove, ograde oko škole, dakle grad i županija su promijenili krov, prozore su naši iseljenici opremali, podove, kompletnu opremu, kazao je Ladislav Radoslavić.

Nekada pet, a danas samo troje učenika pohađa područnu školu. Nova učiteljica Ogulin je zamijenila morem i svakodnevno na Ilovik dolazi brodom iz Mrtvaške.

- Izazov je, ali nakon mojih 34 godine radnog staža u nastavi, dođe vrijeme kada tražite nešto novo, neko osvježenje. Odlučili smo doći u Mali Lošinj, ja sam rekla čekaj malo jer u Lošinju je još uvijek tako živo, tamo se isto osjeti živost, a ja bih negdje išla na manji otok, rekla je učiteljica Osnovne škole Maria Martinolića, Slavica Tripalo.

A nakon fakulteta svom se Iloviku vratila i Veronika.

- Što najviše volim? Pa mir, najviše volim tu neku slobodu svoju, mogu ići gdje želim, kada želim, mogu ići do susjeda, svi smo kao neka obitelj, možemo ulaziti u te kuće bez pitanja, bez kucanja ako nam nešto treba znamo da će nam netko posuditi - zajednica smo, istaknula je Veronika Stojšić.

Zbog nostalgije i ljepote otoka, svake godine dug put prevali i iseljenica Romana.

- Malo je ljudi, puno ih je umrlo, neki su otišli puno za Ameriku, ali volim se vratiti i biti ovdje po ljeti. Svaka kuća ima cvijeće i po ulicama i sa strane, ima ga puno, prijašnjih godina to nije to bilo tako - jako je lijepo, kazala je Romana Belanić.

A da bi ostalo takvo, potrebna je voda. Ilovik je nekada bio poznat po brojnim bunarima. Danas je ostao samo jedan javni, dok većina kuća ima i vlastiti bunar i vodovod.

- Sva voda koja je u tim bunarima je intersticijska voda, to je infiltrirano more, voda koja se filtrira kroz slojeve zemlje. Zato je u tim bunarima razina vode ona kao razina mora na ovom mjestu. Mi smo na nekakvih 14-15 metara nadmorske visine i upravo zbog toga je tolika dubina bunara, toliko treba da se dođe do vode, objašnjava Radoslavić.

Cvijeće je stoga i dio tradicije - uz palme, oleandre, ruže, hortenzije i pelargonije, na ovom su otoku posebno poznata dva velika stara stabla eukaliptusa.

- Ilovik - mali otok s velikom pričom. Otok cvijeća, jer ima jako puno cvjetnica različitih iznad površine mora i isto tako u uvali Pržine jako puno Posidonija cvjetnica ispod mora, kazala je HRT-ova novinarka Nikolina Gerek za emisiju More.

Ta je morska cvjetnica sredozemni endem, a njezine su livade već godinu dana predmet istraživanja stručnjaka iz Instituta Plavi svijet. 

- Jedan kvadratni metar Posidonije proizvodi više kisika od jednog kvadratnog metra šume. I ona je jako važno stanište za brojne vrste, zato je ovaj naš kraj tako bogat i ribljim fondom i ostalim vrstama. I još jedna stvar koja nam je dosta bitna je ukazati na njenu važnost na obali jer ona čuva od erozije, objasnila je Jelena Basta, predsjednica Instituta Plavi svijet - Jadranskog centra za istraživanje i zaštitu mora.

Gotovo jednako kao što Posidonija čuva more i život u njemu, Ilovičani čuvaju jedni druge – ljudi odlaze, ali se vraćaju i ne zaboravljaju svoje korijene. A dok se god na Iloviku čuje dječji glas, ovaj će mali otok svoju veliku priču još dugo pisati.