Otok Ilovik - dobre priče dobrih ljudi

Ekipa HRT-a uputila se na otok Ilovik, prekrasan mali, nastanjeni, kako ga vole nazvati, cvjetni otok, Lošinjskog arhipelaga. 

Krenula je iz luke Mrtvaška, koja je prije nekoliko godina bila živahna zbog prosvjeda Ilovčana koji su se protivili rekonstrukciji koja bi onemogućila prometovanje njihovim malim brodicama. Doznajte kako se na Iloviku živi izvan sezone, kad se najbolje može osjetiti otočno bilo. 

Škola s pet učenika i otok povezan iseljenicima

Stara Austrougarska riva u uvali Mrtvaškoj, od izuzetne je važnosti za Ilovčane. U funkciju je vraćena 2011. godine i od tada su Ilovčani puno bolje povezani s Lošinjem jer otoci su tu najbliži. Nekada je put trajao i po sat i pol jer je Mali Lošinj je puno dalje.

Par minuta gumenjakom i s Lošinja je ekipa HRT-a stigla na Ilovik. Mirni kanal između nenaseljenog otočića Sv.Petra na kojem je lokalno groblje i ilovička vala osvaju na prvu.

Župna crkva Sv. Petra i Pavla na Iloviku dočekuje posjetitelje. Sve je blizu, pa tako i osnovna škola. Na inicijativu mještana obnovu su uz grad Mali Lošinj financirali iseljenici. Puno više Ilovčana živi u Americi nego na Iloviku.

U školi je bio uobičajen dan.

- Danas nas je kiša malo omela. Inače kombiniramo malo unutarnje i vanjske aktivnosti jer imamo pet učenika u našoj školi. Dva su u četvrtom, jedan u šestom i dva u osmom razredu. Volimo zajedno provoditi vrijeme u školi da nam bude i poučno i zanimljivo, kazala je Brigita Jerolimić, učiteljica područne Osnovne škole Ilovik.

Mlada učiteljica je Lošinjanka, no sve više Ilovčanka.

- Tu sam se udala, meni je super. Voljela bih kad bi još došlo mladih obitelji, to bi bilo super za otok, navela je.

Odvjetnik ovčar i otok obiteljske tradicije

Predsjednik mjesnog odbora dočekao je ekipu HTV-a na jednom od svojih radnih mjesta. Uspješni odvjetnik, sve je bolji ovčar, sirar, maslinar i teško je i pobrojati što sve nije.

- Jedini odvjetnik koji muze ovce, rekao je.

Za sada uspješno spaja dva oprečna posla i kompetentno ih uspoređuje.

- Nijedan posao u pravnoj struci, uključujući suca Vrhovnog suda ne zahtijeva ni četvrtinu znanja koju treba imati u ovome poslu, kazao je predsjednik mjesnog odbora Ilovika Ladislav Radoslović.

Napravili su poslovni plan za pokretanje sirane, a nedavno su kupili i prešu za masline. Proizvode će nuditi turistima u apartmanu koji iznajmljuju, ali možda se njihov odličan sir nađe i na ponudi poznatog obiteljskog lokalnog restorana koji radi već 128 godina.

- Pradjed od moga supruga je započeo. To je bila mala otočna konoba, tu su dolazili putnici koji su vozili trabakule za Dalmaciju. Ovdje su im se križali putevi, dolazili su za lošeg vremena na maneštru i čašu vina i malo se okupiti, ispričala je vlasnica restorana Monika Stojšić.

Više od stoljeća restoran je okupljalište gladnih ljubitelja dobre hrane ljeti, ali i mjesto gdje se tijekom godine pronalazi i utjeha i smijeh.

- Meni nešto najljepše što je ovdje, što nas nema puno. Ima nas možda 80-ak tijekom cijele godine. Ali mi smo kao jedna obitelj u svim lijepim i lošim stvarima mi smo zajedno. Kad su vjenčanja i rođenja tu slavimo, kad su žalosti, teški trenuci, bolesti ili sahrane mi se pomažemo, kazala je Monika Stojšić.

Atmosfera kakva se po većim mjestima i gradovima teško pronalazi. Svjesne su to i nastavljačice restoranske tradicije.

- Za one koji se ne boje rada i koji vole stare tradicijske poslove ili otvoriti nešto svoje život je jako dobar, Ali za one koji se žele zaposliti u neki ured pa tamo sjediti od 8 do 5 i biti slobodan ostatak dana, Ilovik nije za tu vrstu mladih, istaknula je Veronika Stojšić, Ilovik.

Veronika se uhvatila obiteljskog poska, a Ivona će ubrzo odlučiti što dalje nakon Učiteljskog fakulteta.

- Ilovik me najviše vuče. Eventualno ta veza s Lošinjem je jako bliska tako da lagano i brzo mogu doći do Lošinja, odraditi smjenu i vratiti se na Ilovik, rekla je Ivona Stojšić, Ilovik.

Povratak iseljenika i borba za očuvanje otoka

Zatekli smo u restoranu i gospođu Nives koja je s 18 godina napustila otok. Otišla u Ameriku, a sada se u mirovini odlučila za stalno vratiti.

- Nema boljeg mjesta. Kad šetam tu pa vidim to more zimi, ja bih ga najrađe uzela pa dala svima da to osjete. Neka imaju to iskustvo, kazala je Nives Jelić, Ilovik.

U Otok se prije 30-ak godina zaljubila i lokalna poštarica, riječanka Jadranka. Njezina mala poslovnica ujedno je i pošta i knjižnica.

- Lijepo je na Iloviku, imamo ono što grad nema. Imamo mir, imamo manje stresa, imamo dobro povezanu zajednicu ljudi koji se svi znaju. Toga u gradu fali, istaknula je Jadranka Capan Matas, poštarica Ilovik.

Koliko je zajednica Ilovčana jaka moglo se vidjeti u prosvjedima protiv gradnje megalomanske luke u Mrtvaškoj. Uspjeli su spriječiti realizaciju projekta financiranog europskim novcem, koji je predviđao visoku i dugačku betonsku rivu, sposobnu primati velike brodove, ali ne i njihove male brodice važne za svakodnevno funkcioniranje lokalaca.

- To je velika pobjeda Ilovčana i jedini smo u državi koji su tako nešto uspjeli napraviti. Bilo bi dobro da se Mrtvaška uredi, ali na jedan drugi način koji je primjeren jer jedini korisnici smo mi - uvijek bili i uvijek ćemo biti, naglasio je predsjednik mjesnog odbora Ilovika Ladislav Radoslović.

Isplati se boriti za svoj komad raja i očuvati njegove vrijednosti, za buduće generacije, a možda i nove stanovnike cvjetnog otoka na kojem se najduže živi.