Kad zapuše bura gospodin Hrabrić na obali ne može stajati

Dok većina bježi od bure, Marinko Hrabrić iz Baške jedva čeka da zapuše. Za njega je to znak da ide na more – tamo gdje, kako kaže, nestaju sve brige.

U Baški bura često diktira ritam života, ali za Marinka Hrabrića ona znači samo jedno – izlazak na more. Još prije podneva, dok vjetar jača, on već zna da je vrijeme za jedrenje.

– Baška je idealna. Malo je teže za naučiti, ali kad naučite, možete bilo gdje u svijetu surfati, kaže Hrabrić .

Jedriti je počeo još 1970-ih, a na dasci je od 1979. godine. U to vrijeme oprema nije bila lako dostupna.

– Daske smo žicali od turista u kampu da nam prodaju. Danas je lako, samo ukucaš i dobiješ doma, prisjeća se.

Od tada gotovo da nije bilo bure u Baški koju je propustio. Hrabrić i danas uspješno kombinira posao i strast.

– Svaki ovakav vjetar se iskoristi. Malo duža pauza za ručak i idete u more, kaže.

Ni zimi ni ljeti ne pretjeruje – na moru provodi sat do dva, ali redovito. Posebno voli sunčane dane s burom.

U formi i u šezdesetima

Iako je u šezdesetima, Hrabrić je i dalje u odličnoj formi – trči, vozi bicikl i redovito surfaa. Surfao je i na vjetrovima od 40 čvorova, pa mu današnjih dvadesetak ne predstavlja poseban izazov. Ove sezone odlučio je savladati i novu disciplinu – wing foil.

– Što je u glavi kad vas nosi vjetar? Ništa. To je odmor od svega. Jedrite, uživate, ne mislite na ništa. Kad vam je najteže, idite na more, pročistite glavu, kaže.

Svoju strast prenio je i na obitelj. Sin mu se natjecao na svjetskim prvenstvima, a unuka već osvaja medalje u jedrenju. Ipak, žao mu je što više domaćih ne koristi uvjete koje Baška nudi.

– Tko nije na moru kad je ovako, propušta komadiće raja, poručuje.