Priče o pomorstvu Kostrene čuva Danilo Prestint

Generacije i generacije pomoraca rađale su se, odrastale i otiskivale na more iz rodne Kostrene. Priče o kapetanima, brodovima i plovidbama svim svjetskim morima, utkane su u povijest mjesta. Da bi ih što više ostalo spašeno od zaborava brine se nekadašnji pomorac Danilo Prestint. 

More je ondje uvijek bilo više od horizonta. U Kostreni ono je način života. U ovom primorskom mjestu gotovo svaka obitelj ima svoju pomorsku priču, a kuće uz obalu pamte odlazak i povratak brodova, sirene u daljini i tihe pozdrave s kopna.

- U naselju Urinj, starom naselju i jednom od najstarijih, su uglavnom živjeli pomorci. U ovoj kući bile su tri generacije pomoraca Uršića. I dalje u selu također postoje još kuće čak i moja stara Kapetanska kuća, ali ja sam strojar, priča Danilo.

Nekada pomorac, Danilo je danas kroničar pomorske prošlosti i sadašnjosti. Svaka kuća u njegovu naselju čuva tragove pomorske prošlosti. U njima su živjele generacije ljudi čiji su životi bili vezani uz brodove, daleka putovanja i povratke kući. A u središtu naselja nalazi se i mjesto posebnog značenja:

- To je pučka šterna Urinj. Većina naselja u Kostreni ima šternu, ali ova je baš posebna zato što su s nje majke i supruge pomoraca pozdravljale njihove drage kada su odlazili ili dolazili u Rijeku brodovima. Oni bi zaplovili ispred Kostrene, sirena bi radila, a one bi mahale s lancunima. Zadnji put je bilo prije dvije godine, zapovjednik je bio iz Kostrene, brod je bio napravljen u 3. Maju i od odlaska iz Rijeke nikada nije bio u Rijeci, objašnjava Danilo.

Takva su mjesta tiha svjedočanstva vremena - odlazaka koji su trajali mjesecima i povrataka koje su najavljivale brodske sirene. Upravo iz takvih priča rodila se i Danilova želja da pomorsku povijest zabilježi i sačuva.

- Te podatake nitko ne objavljuje, nema ih i onda sam počeo to sastavljati, 365 dana u godini pokriveni su podacima o događajima. Svakog dana se nešto dogodilo: porinuće, rezanje brodova, sudar, netko se rodio od pomoraca poznatih, naravno tako da sam jedan veliki dosje napravio i to objavljujem na Facebooku svaki dan, kaže Danilo.

Dan po dan, godina po godina - tako nastaje kronika pomorskog života, od porinuća brodova do sudbina ljudi koji su na njima plovili. A Danilo je i sam velik dio mladosti proveo "tukući more". I svaki dan ima svoj zapis.

- 1982. godine na zadnjem brodu ukrcavali smo pilota na Maldonadu, to je ulazak u luku Bienos Aires, to je bilo 15. ožujka, precizan je Danilo.

No, pomorski život ne završava silaskom s broda. On se nastavlja kroz priče, zapise i sjećanja. A Danilo od njih ne odustaje. 

- Nakon Jugolinije dvije godine sam bio glavni urednik revije Nautika, onda sam prešao u Sindikat pomoraca za informiranje i PR i tamo smo snimali. Danas ovako - Pomorska večer, Vijesti svaku nedjelju, Novi list nedjeljom - sudbine brodova ljudi i tako dalje, povremeno na Pomorskom radio Bakar imam emisiju "Pogled iza krme", razgovori s pomorcima, onda Sušačka revija, i u zadnje vrijeme list Pomorac Udruge pomoraca u malom Lošinju, nabraja Danilo.

I svugdje se može čuti i čitati o onome što Danilo vrijedno zapisuje iz dana u dan jer - kako kaže - svaki datum nosi neku priču, neku plovidbu, neki susret s morem.

I zato njegovi zapisi nisu samo kronika događaja, oni su podsjetnik na vrijeme kada su brodovi i ljudi iz ovoga kraja plovili svim svjetskim morima, a more je, kako kažu pomorci, uvijek isto. Samo su priče drugačije.