Za neke je topli obrok luksuz; u Rijeci već 15 godina vraćaju dostojanstvo

U Rijeci ovih dana obilježava se 15 godina djelovanja socijalne samoposluge "Kruh svete Elizabete", mjesta koje već godinama pomaže najpotrebitijima osigurati ono osnovno, a to je dostojanstven obrok. 

Kroz humanitarne akcije, volonterski rad i solidarnost građana, ova inicijativa pokazuje koliko malo zajedničke volje i truda treba kako bi se nekome uljepšao dan i bar na trenutak olakšao život.

Za neke topli obrok nije svakodnevica. Nego luksuz.

- Ovo puno znači, pogotovo za one, kao mi, koji nemamo. Hvala vam od srca, što ste nam pružili takvu priliku da vidimo mi ljudi da se može normalno za stolom jesti, piti bez kompliciranja, rekla je korisnica Marina.

Riječka socijalna samoposluga "Kruh svete Elizabete" već 15 godina pruža upravo to, osjećaj normalnosti i dostojanstva! A ljudi koji ondje rade čine to sa srcem.

- To bude i suza radosnica i smijeh, jer to je ono što ti je najpotrebnije, ono što je osnovno, istaknula je voditeljica Socijalne samoposluga "Kruh Sv.Elizabete", Rijeka Elida Verunica. 

No ova priča nije samo o pomoći nego i o ljudima koji su odlučili dati dio sebe. I volontirati.

- Nakon nekog kraćeg vremena sam shvatio da ja ustvari ne dajem puno toga njima, da oni više daju meni, objasnio je volonter David Dragičević.

Rijeka voli pomagati. Dokazalo se to dosad nebrojeno puta, a danas na djelu - kuhari humanitarci.

- Nas naravno nikada nije teško nagovoriti da dođemo, jedan poziv je dovoljan, jedna lijepa riječ. Pogotovo kada se radi za ovako plemenitu svrhu, rekao je Doris Vlah, "Kuhari humanitarci".

Petnaesti rođendan samoposluge koja je mnogima olakšala život. Današnja misa i obrok - za mnoge su više od punog tanjura.

- Kroz svih tih 15 godina treba zahvaliti svim volonterima najprije, a ponajviše donatorima koji upravo ovu hranu, prehrambene proizvode u socijalnu samoposlugu donose i time opskrbljuju. Bez njih sve ostalo bi bilo nemoguće, istaknuo je poglavar kapucinskog samostana fra Miljenko Vrabec.

Jer upravo zahvaljujući njima glad nije svakodnevica, nego problem koji se zajedno rješava. A ono što ostaje osjećaj je da nisi sam.