Domicilno stanovništvo s obje strane rijeke Kupe, slovenske i hrvatske, pokrenulo je akciju kojom želi obnoviti barem jedan od tri viseća mosta preko Kupe. Počeli su čistiti pristup mostu koji spaja mjesta Slavski Laz na slovenskoj i Čedanj na hrvatskoj strani.
S obje strane granice nadaju se da će time potaknuti i institucije dvije država da pomognu u obnovi mostova koji su za taj kraj nekada značili život.
Viseće mostove izgradili su njihovi preci vlastitim novcem, a spajali su ih do prije 30 godina. Smatraju da ulaskom Hrvatske u šengenski prostor više nema zapreka za njihovu obnovu.
- Prije svega zadovoljan sam što smo došli s obje strane, da smo tu. Mi smo Slovenci koji živimo tamo, veoma smo zainteresirani da se uspostavi komunikacija preko mosta, kaže mještanin Čednja Miroslav Rendak.
Uklanjaju se i ostaci žilet-žice, donedavno još jedne zapreke u svakodnevnoj komunikaciji domicilnog stanovništva dviju država.
- Konačno nakon 25 godina, svako malo se ograde miču, sad se most uređuje i ljudi vide da je spona između slovenske i hrvatske strane ostala, ističe mještanin Broda na Kupi Alen Šneler.
Ta im je spona važna zbog prošlosti, ali i budućnosti:
- Želimo da se povežu obje strane Kupe jer danas je ovdje mnogo biciklista s obje strane kojima bismo mogli ponuditi i s vaše i s naše strane rekreaciju, lijepu prirodu i nesmetanu vožnju uz Kupu, napominje Joža Jurković, mještanin Slavskog Laza u Sloveniji.
- U općini smo osnovali odbor koji će biti zadužen za komunikaciju s državnim institucijama koje su zapustile most. Želimo ga obnoviti i prema tom cilju idemo korak po korak, dodaje Aleš Jurjević, savjetnik u slovenskoj općini Kostel.
Prije desetak godina civilne udruge Slovenije i Hrvatske izradile su projekt za obnovu triju visećih mostova na Kupi:
- Projektna dokumentacija postoji samo treba doraditi suglasnosti koje su se pojavile kao neophodne. Treba ići u obnovu, hrvatsko-slovenski narod to želi i traži, i daje svoje ruke i slobodno vrijeme, kaže predsjednik Udruge Kupa Davorin Klobučar.
Prema tadašnjim procjenama, bila je to investicija oko 140 tisuća eura. Danas je to, kažu, barem dvostruko više.
Mještani su spremni pomoći svojim znanjem i vremenom, no u obnovu ne mogu bez lokalne samouprave i države, koje zasad nemaju sluha.