Od svadbi do muzeja: Cimbale stoljećima čuvaju zvuk Podravine

Cimbale su jedan od prepoznatljivih simbola glazbene tradicije Podravine. U koprivničkom Muzeju tražili su odgovor na pitanje kako sačuvati umijeće njihove izrade i sviranja I približiti ih novim generacijama. Odgovori su predstavljeni u novoj publikaciji Zvuk Podravine, dokumentarnom filmu i dječjim likovnim radovima. 

Koliko duboko cimbale mogu ostati urezane u sjećanje pokazuje priča Marije Cenkovčan iz Molvi. Pamti ih još iz djetinjstva, kada su svirači pratili svatove, a ona je poželjela da jednoga dana i sama nauči svirati.

– Išli su svati drugi dan na vodu, to su rekli, onda dok su išli svi mužikaši, oni su imali remene, bili su onak svi smržnjeni, to se je tak sviralo, a mi mala deca, ja sam rekla, jooj samo da se nafčim cimbule igrati dok sem živa, i evo, u 67. godini ja sam startala, prisjetila se.

Želju joj je ispunio poznati cimbalist Andrija Maronić. Umijeće izrade i sviranja cimbala u Podravini, Međimurju i Hrvatskom zagorju zaštićeno je kao nematerijalno kulturno dobro od 2013. godine.

Neizostavan dio svadbi i druženja

Cimbale imaju dugu tradiciju u životu stanovnika ovoga kraja. Muzejska savjetnica u Muzeju grada Koprivnice Marija Mesarić ističe da su od 19. stoljeća bile sastavni dio različitih društvenih običaja.

– One su jako važne jer su od 19. stoljeća neizostavan dio svadbenih obreda, ali i svih ostalih druženja, nakon posla, nakon čehalca gdje su pratile pjevače, ali i kao dio glazbenih sastava, rekla je Mesarić. 

Cimbale očima najmlađih

Da tradicija ne ostane samo zapisana u knjizi ili zabilježena kamerom, u projekt su uključeni i učenici trećih razreda osnovnih škola. Svoje viđenje cimbala pretočili su u likovne radove koji su potom izloženi.

Tako se tradicija prenosi i generacijama koje cimbale možda nisu imale priliku upoznati kao svakodnevni dio života. Dok se instrumenti izrađuju i sviraju, a njihov zvuk odzvanja Podravinom, nastavlja živjeti i dio kulturne baštine toga kraja.