'Striček Duško': Nemojte djeci biti robovi, granice nisu kazna nego ljubav

Duško Ilijević, poznatiji kao "striček Duško", odgojitelj je u zagrebačkom dječjem vrtiću i čovjek je koji kaže: "Nemojte klincima biti kućna pomoćnica. Nemojte im biti rob, postavite im granice, to nije kazna nego ljubav i briga, to je pripremanje djeteta na stvarni svijet".

Mit o maloj djeci kao neiskvarenim bićima

U mit o maloj djeci kao potpuno neiskvarenim bićima vjeruje oko 90%.

- Moje iskustvo je da svi dolaze u ovaj svijet s istim mogućnostima i s istim životnim kvalitetama, snagama i unutarnjim motivom. Današnja okolina od njih napravi da su ponekad nemogući. Dijete je ono što vidi i ono što kopira. Učimo ponašanje, izjavio je Ilijević.

Ilijevićev prvi radni dan bio je 1. ožujka 2002. godine i jedan je od rijetkih muških odgojitelja u vrtiću. Iako predrasude postoje, kaže kako mu djeca nikada nisu bila problem – osim kad su, nažalost, ponavljala obrasce preuzete od roditelja.

- Predrasuda ima, ali ne govore o osobi kojoj su upućene nego govore o onome koji ih izriče. Na početku karijere me uzrujavalo. To dođe s poslom i sa strahom odraslih osoba. To trebamo razumjeti, posebno mi koji se profesionalno bavimo susretanjem s ljudima jer odgoj je zapravo susret - u mom slučaju odraslog i djeteta. Ima predrasuda i među roditeljima, ali ima i od struke, kazao je. 

Najviše predrasuda javlja se u trenucima kada roditelji pogledom procjenjuju muškarca koji fizički pomaže malom djetetu – iako su takvi postupci sastavni dio posla, ali i obiteljskog života.

- U tom trenutku sigurno nije ugodno i moraš ostati sabran, rekao je Ilijević i istaknuo da su normalne stvari pomoći djetetu otkopčati gumb ili hlače, ili pak u jaslicama premotati dijete te da bi svaki otac to trebao napraviti. Napominje da se kroz suživot s roditeljima iz njegove grupe dođe do toga da se razvije povjerenje pa da ne bude ni trunke skliskog terena da eventualno počneš razmišljati da je to nepoželjno. 

Mentalna pustinja

I nakon dvadeset godina iskustva u radu s djecom Ilijević jasno poručuje – roditelj ne treba biti djetetov prijatelj nego roditelj. Napominje da cilj odgoja nije ispuniti svaki dječji hir, već odgojiti dijete koje će i u odrasloj dobi ostati povezano s roditeljem.

Iako roditelji često žele najbolje za svoju djecu, ponekad upravo djeca svojim ponašanjem vode i oblikuju roditeljski pristup.

- Svaki taj moment događa se iz najbolje namjere roditelja. Svi roditelji žele da njihova djeca budu što sretnija, uspješnija i samostalna, rekao je.

Dao je za primjer Nikolu Teslu za kojeg ne vjeruje da mu je majka tijekom doručka govorila o istosmjernoj i izmjeničnoj struji, već je imao priliku biti u dosadi i samostalno istraživati.

- Ja to ponekad nazivam mentalna pustinja gdje se moramo nasloniti na sebe da bi mogao krenuti. Današnje dijete zapravo ima puno previše svega serviranog. Današnji roditelj je na neki način u strahu od vlastitog djeteta i reakcije okoline umjesto da razmišlja što je bitno za mene i moje dijete, za našu obitelj u tom trenutku, a ne da gleda u dućanu na blagajni je li se moje dijete bacilo na pod. Znam roditeljima govoriti da "nije bitna publika, bitan je glumac". Dijete ne glumi, dijete doživljava emociju možda po prvi put, a pored sebe ima roditelja koji ne zna tu emociju sam sa sobom proraditi, rekao je.

Normalno je da dijete plače

Roditelji često iz straha pokušavaju izbjeći svaku negativnu emociju kod djece, što nije uvijek dobro za njihov razvoj. Ilijević ističe kako je roditelj došao do te mjere da se boji vlastitog djeteta samo da izbjegne plač, ali kaže kako je normalno da dijete plače.

- To je isto kao da djetetu branite da se smije jer je to isto emocija.

Ta pretjerana zaštita često ograničava djecu jer umjesto da ih se osnažuje, stvara se okruženje straha i nepovjerenja prema svijetu i ljudima oko njih.

- Bojimo se prirode, bojimo se jedni drugih umjesto da krenemo u susret jedni s drugima i da to prihvatimo kao najbitniju stavku odrastanja, kazao je Ilijević.

 

Za sebe ne smatra da je strog odgojitelj, ali ipak se pridržava granica.

Unatoč brojnim komentarima da Ilijević nije roditelj te stoga ne može razumjeti djecu, on jasno ističe svoje iskustvo i predanost u radu s njima.

- Moje odgajateljske sposobnosti nisu mjerljive time imam li djecu, nego mojim vremenom koje provodim s vašom djecom. Većina dana vašeg djeteta je uz mene i moju kolegicu, rekao je.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku: