Evo zašto je važno da djeci ponekad bude i dosadno

Danas, više nego ikad, djeca su izložena raznim obavezama i tehnologijama koje ispunjavaju svaki trenutak njihovog dana. Vikendi, nekad rezervirani za igru i opuštanje, često su jednako opterećeni kao školski dani.

No, je li taj pretrpani tempo života zaista dobar za njih? Koliko je važno da djeci bude dosadno, u podcastu PSIHOLOGiJA govorila je prof. psihologije Hana Hrpka, predsjednica Hrabrog telefona.

- Kad se sjetimo naših djetinjstava, imali smo puno vremena za sebe, prisjetila se prof. Hrpka, naglašavajući koliko su ti trenuci osame i dosade bili važni za emocionalni i kreativni razvoj.

U današnje vrijeme djeca rijetko imaju takve prilike.

- U trenutku kad im postane dosadno, posežu za jednim od brojnih ekrana koji im stoje na raspolaganju. Time prekidaju mogućnost da se povežu sami sa sobom, ističe.

Ovi trenuci introspekcije ključni su za djetetov razvoj.

- Samo kad su sami sa svojim mislima, djeca mogu rekapitulirati svoj dan – razmisliti o onome što im se dogodilo, sagledati svoje misli i emocije, zadati si ciljeve i bolje upoznati sebe, kaže Hrpka.

Kreativnost se rađa iz dosade

Dosada nije samo korisna za introspekciju, već i za razvijanje kreativnosti.

- Možda će dijete iz dosade početi crtati pa otkriti da mu to nije zanimljivo, ali će shvatiti da uživa u slaganju Lego kocaka ili pečenju kolača, objašnjava Hrpka.

Ti mali koraci pomažu djeci otkriti što ih veseli, a što ne, te oblikovati svoje interese.

Međutim, moderni tempo života često djeci uskraćuje te prilike. Pretrpani rasporedi, ispunjeni školskim i izvanškolskim obavezama, ostavljaju malo vremena za opuštanje i slobodnu igru.

Ekrani nisu prvi izbor djece

Iako se čini da djeca rado provode vrijeme na ekranima, istraživanja pokazuju drugačiju sliku.

- Kad ih pitate, većina djece kaže da bi radije provodila vrijeme s vršnjacima uživo, ističe Hrpka.

No, problem je u tome što njihovi vršnjaci često nemaju vremena za zajednička druženja.

- I njihovi prijatelji su zauzeti obavezama, pa se teško usklađuju. Na kraju, svi završe na ekranima jer nemaju prilike za zajedničke aktivnosti, objašnjava.

Djeci treba omogućiti prostor za istraživanje svojih interesa, a to dolazi iz trenutaka kada nisu preplavljena obavezama ili tehnologijom.