Male signale tijela svi ignoriramo, posljedice dolaze kasnije

U svakodnevici punoj obaveza, informacija i stalne žurbe, sve se češće govori o potrebi da “slušamo svoje tijelo”. No što to zapravo znači i zašto većina ljudi ne prepoznaje signale koje im tijelo šalje? O toj temi govorila je u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu magistra kineziologije i inovatorica Body tehnike Ana-Marija Jagodić Rukavina, koja kroz vlastito iskustvo pokušava približiti kako izgleda stvaran kontakt sa sobom.

Sve počinje od naizgled banalnih, svakodnevnih trenutaka koje gotovo nitko ne primjećuje.

- Svatko od nas ima neki svoj obrazac sjedenja. U tom se osjećamo ugodno ili manje ugodno. Isto tako – kako dišemo, jesmo li stvarno prisutni ili nam misli lutaju, objasnila je Ana Marija.

Problem nastaje jer te signale s vremenom prestajemo registrirati.

- Prvi znakovi nisu bolni. Samo osjetiš da ti je negdje nelagodno, da imaš potrebu pomaknuti ramena ili leđa, ali to je toliko mala informacija da je jednostavno ignoriramo, dodala je.

S vremenom, tijelo počinje reagirati sve glasnije.

- Odjednom vidiš da ti drugačije stoji odjeća, da drugačije izgledaš u ogledalu, da ti nešto što ti prije nije smetalo počne smetati. To su prvi signali koje najčešće preskočimo, napomenula je.

Izgubljeni između unutarnjeg i vanjskog

Jedan od razloga zašto ne slušamo tijelo, smatra, leži u tome što smo previše usmjereni na vanjski svijet.

- Idemo po toj ‘autocesti’ – što trebamo raditi, kako se ponašati da bi nas društvo prihvatilo. A ove male, važne informacije iznutra jednostavno zaboravimo, rekla je.

Ipak, nisu svi jednako povezani sa sobom.

- Netko prirodno jače osjeća sebe kako diše, kako stoji. Ali takve osobe često su anksiozne jer osjećaju sve intenzivnije, istaknula je.

S druge strane, postoje oni koji su gotovo potpuno okrenuti prema van.

- Kod nekih je taj unutarnji ‘procesor’ jako utišan. Oni su stalno fokusirani na vanjske informacije i lako se izgube u tome, dodala je.

Kad emocije postanu okidač

Put prema boljem razumijevanju tijela često počinje kroz teže emocije.

- Strah i sram su me zatvorili, ali su mi pomogli da pojačam to unutra. Da njih nije bilo, ne bih toliko čula svoje signale, rekla je.

Dugo joj je trebalo da shvati što se zapravo događa.

- Mislila sam da mi je ‘nešto’, da imam anksioznost. A zapravo, to je bila komunikacija tijela, objasnila je.

Prisjeća se i vremena kada se o emocijama nije govorilo.

- Nisam imala s kim podijeliti to što mi se događa. Mislila sam da o tome ne smijem ni pričati, dodala je.

Danas na vlastitu osjetljivost gleda drugačije.

- Svi imamo kapacitet biti hipersenzibilni, samo se bojimo toga jer ne znamo što ćemo sami sa sobom, istaknula je.

Umjesto slabosti, u tome vidi potencijal.

- Informacija je vrijednost. Ako iz svog iskustva mogu dati nešto što će nekome pomoći – to ima smisla, rekla je.

Nema jednostavnog odgovora

Na pitanje kako naučiti slušati tijelo, nema jednostavnog odgovora.

- Ne postoji jedan recept. Svatko ide svojim putem, napomenula je.

Ipak, promjena često dolazi kroz izazovne trenutke.

- To je neka teža emocija ili situacija koja te zablokira i ne možeš dalje dok se ne ‘probudiš’, zaključila je.

Poslušajte u podcastu PSIHOLOGiJA.