Pjesnik kroničar malog mjesta

Kad imaju svoje kroničare - mala mjesta žive vječno. A selo Satri Slatinik blizu Slavonskoga Broda ima pjesnika kroničara - Miru Čuljka Gršića. Rodom Hercegovac - prvu je zbirku posvetio Slavoniji u kojoj živi više od 60 godina. Ni u mirovini ne misli stati - kaže - pjesme mu pomažu sretno živjeti. 

Kad kuća utihne - sjeda Miro za radni stol. 

- Kad je tišina i mir... Onda ako to ne zapišem onda ujutro ne znam uopće o čemu sam mislio, govori Miro Čuljak Gršić, samouki pjesnik iz Starog Slatinika.

Poeziju piše od malena. Kršni Hercegovac nježna srca - ne boji se emocija. 

- Ja sam najprije pisao pjesme kad smo doselili iz Hercegovine. To su bile kraće pjesmice, stihovi neki, spomenari, neke spomenice male, sjeća se Miro.

No prvu je zbirku objavio tek nedavno, u 73. godini. I posvetio Slavoniji. 

- Malo se dotiče i Hercegovine, ne puno. Kad bude druga bit će više, rekao je. 

- Miro piše o Slavoniji, ali kao o utočištu ljudi koji su dolazili ovdje u potrazi za boljim životima. Piše o ovoj sredini, o ljudima, o temama koje su nam bliske, kazala je Blanka Filošević, Zavičajno društvo Stari Slatinik.

Kroničar je sela, njegovih mijena, ali i vječnih ljubavi. Supruga Veronika mu je muza.

- I tako nam mladost prođe kao potokom bistra voda - sad Madona dvanaesto po sokaku našem voda... dvanaesto sokakom, recitira Miro.

Radni je vijek Miro proveo na željeznici, a umirovljeničke dane - krati u voćnjaku i pčelinjaku. I prati sve što se zbiva u selu i okolici. Da zapiše i otrgne zaboravu.