Kako je humanitarka Josipa dovezla auto za sirotište u Africi

Nakon svečane premijere Kaptol Boutique kinu u Zagrebu HRT-ov dokumentrani film "Auto za Afriku" stiže i na male ekrane. Film o humanitarki Josipi Galić će biti prikazan na Prvom programu HTV-a u dva dijela - prvi dio na rasporedu je večeras, 11. prosinca, u 20.15 sati, a drugi 18. prosinca.

"Auto za Afriku" je priča o ženama koje su svoj život, svaka na svoj način, posvetile pomaganju drugima. One su različite, imaju različite motive, ali se njihovi životi isprepliću u Africi, gdje Josipa volontira, a misionarke žive i rade.

Josipa se početkom srpnja uputila po deveti put u Benin, a na tom putu pratila ju je ekipa Hrvatske radiotelevizije na čelu sa scenaristicom i redateljicom Majom Fišter.

Josipa i Maja tijekom gostovanja u emisiji Dobro jutro, Hrvatska govorile su o nastanku akcije i filma koji je prati.

- Mi smo imali ideju da taj auto iz Europe prevezemo do Benina. Ta ideja postoji još od 2018. godine. No, ratni sukobi i političke nestabilnosti su nas stalno ometali. Na kraju smo odlučili voziti auto kroz Benin, željeli smo proći od juga prema sjeveru, i to je bio naš izazov, ispričala je Maja Fišter.

Josipa već godinama odlazi volontirati u Afriku i uvijek upozorava na to da se treba dobro pripremiti na razne situacije poput sjedenja na pločniku čekanja prijevoza osam sati. Na pitanje kako je odlučila baviti se humanitarnim radom odgovara da je "krivac" - odgoj:

- Prvenstveno roditeljski, a onda i svih onih koji su imali neki utjecaj na mene, i vjerojatno neki prirodni talent koji svatko ima u sebi. Darivanje svojeg vremena i sebe drugima je posebna vrsta, pa čak bih rekla, opijata kojim se želiš svaki dan ispuniti. Volontiram od srednjoškolskih dana, a Afrika je prisutna u mom životu posljednjih 13 godina. Kad jednom dođeš u Afriku, ne prestaješ se tamo vraćati, kaže Josipa.

Auto iz naslova filma je donacija za sirotište u Beninu gdje Josipa odlazi volontirati. Sirotište vode hrvatske misionarke - sestra Dorotea Dundjer i sestra Ivančica Fulir.

- Sestre tamo rade u nemogućim uvjetima. Ceste su pune rupa, blatnjave su, relacije koje se čine vrlo malima, recimo 40-ak kilometara, voze se tri sata. Imaju još jedan stari, dotrajali auto koji je prešao više od 200 tisuća kilometara. Tim autom sestre doslovno rade sve - prevoze bolesne, razvoze hranu, dostavljaju lijekove... Auto je alat koji dobiva puno veće značenje u Africi nego u Europi, napominje Josipa.

Josipa i Maja poznaju se još od studentskih dana, a i kasnije su se sretale po Zagrebu.

- Ja živim na Gornjem Gradu, ona radi tamo, pa smo se u prolazu pozdravljale. Ja nisam znala puno njoj, i onda smo se u nekom trenu srele na otoku Šolti, u beach-baru Afrika, i tamo smo malo dulje pričale i tada sam shvatila što ona radi. To mi je bilo strašno interesantno, a kad me nešto zainteresira, onda o tomu volim napraviti i film ako mogu, da i drugi ljudi vide i čuju o tomu što ona radi, kaže Maja Fišter.

Bilo je potrebno puno vremena da se to realizira, ali je iskustvo - kako je istaknula Maja - bilo "predivno, čudno i začudno."

Rezultat možete vidjeti večeras od 20.15 sati na Prvom programu HTV-a.