Rapski kalafat ne odustaje od zanata: Ranjenoj barci pristupam kao čovjeku

Jedan od rijetkih preostalih rapskih kalafata, Petar Španjol, ni pred umirovljenje ne odustaje od zanata koji je učio od oca. Gradnja i obnova drvenih brodova njegova su životna strast, a posebno ga pogađa prizor zapuštenih barki prepuštenih propadanju.

- Kada se negdje nađe stara barka, raspadnuta, zapuštena, ona umire. Tko zna koliko je generacija othranila i odgojila i zahvaljujući njoj se podiglo u životu. Meni, kad takvu barku vidim, ja je uzmem, pristupam joj kao čovjeku kad leži ranjen na putu, kazao je Petar Španjol.

U obiteljskom škveru u Banjolu tim "ranjenim" brodovima vraća život. Posljednji projekt bila je obnova derutne murterske gajete stare oko 70 godina.

Među alatima koje i danas koristi posebno mjesto zauzima tesla, tradicionalni alat brodograditelja.

- Ovo je bio najosnovniji alat - tesla, zaštitni znak brodogradnje. Veslo se radilo s ovakvim alatom prije sto godina, isto kao i danas, objasnio je.

Obiteljsku radionicu sedamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je njegov otac Krsto. Danas se nalazi na drugoj lokaciji, bliže moru, a u njoj se i dalje koristi stroj koji je Petar koristio još tijekom školovanja u Brodograđevnoj školi.

- Ja sam imao priliku kupiti taj stroj. I dandanas služi svrsi, vjerujem da će služiti i mojoj djeci. To je stroj dovijeka, istaknuo je.

No budućnost tradicijske brodogradnje na Rabu vidi prilično neizvjesnom. Smatra da Hrvatska nedovoljno brine o svojoj maritimnoj baštini, za razliku od nekih europskih zemalja koje sustavno obnavljaju flote drvenih brodova.

- Za razliku od Hrvatske koja je svu svoju baštinu, bogatstvo Jadrana dala u takozvani škraping, u rezanje, u uništavanje, potražnja je nikakva, može se reći nula. Ljudi koji posjeduju takve barke tu i tamo ih održavaju. Oni koji su znali taj posao stari su i nemoćni, a mladi nisu zainteresirani i nemaju umijeća za održavanje drvene barke kojoj treba pružiti život i svoje srce, upozorio je.

Bogata brodograditeljska i ribarska tradicija

Drvenim barkama posvetio je cijeli život i izgradio ih je oko 25.

- Ja sam od pamtivijeka, otkad sam bio dijete, imao drvenu barku i koristio se njome. Čitav život radio sam i sve uložio i dao za drvenu barku. Trendovi su nas, da bismo mogli živjeti i opstati u proizvodnji, ponukali da se zadnjih petnaestak godina prihvatimo proizvodnje plastičnih brodova, prisjetio se Španjol.

Znanje koje je stjecao desetljećima nastoji prenijeti na svoju djecu.

- Već generacijama imamo brodogradilište i bilo bi lijepo da se to nastavi. Ne radim brodove kao stari meštri, kao moj otac, ali se bavim drugim poslovima - oko škvera, dizalica, traktora, gostiju, primanja glisera i narudžbi servisa, rekla je njegova kći Petra Španjol.

O bogatoj brodograditeljskoj i ribarskoj tradiciji Raba danas svjedoči i virtualni muzej "Juxta mare" postavljen na 13 lokacija između Banjola i Barbata.

- Svaka točka ima svoj artefakt, trodimenzionalni model nečega što je povezano baš s tom lokacijom, bilo da je riječ o gucu ili lanterni. Na taj način možete se približiti i fotografirati kao da ste u pravom muzeju, pojasnila je direktorica Turističke zajednice Raba Ivana Matušan.

Ipak, za Petra Španjola najbolji način upoznavanja tradicije nije ni muzej ni izložba, nego plovidba starom drvenom gajetom, u čije je drvo utkano znanje i ljubav generacija brodograditelja.