Šibenski urar Ljubić među posljednjim čuvarima svog zanata

Šibenski urar Mario Ljubić među posljednjim je čuvarima tog zanata u Krešimirovu gradu. I posljednji koji se nije okrenuo prodaji, već i dalje živi od pincete i urarskog povećala, od servisa i popravaka satova. A mušterija mu ne manjka, jer posao je preuzeo od pokojnog oca pa su mnogi ostali vjerni baš njegovoj zanatskoj radnji koja je na istom mjestu više od 4 desetljeća.

Vijak mehaničkog sata običnom promatraču poput truna je prašine, no uvježbanom oku i sigurnoj ruci ništa ne promiče. A za posljednjeg urara u šibenskoj Kalelargi ovaj je sat samo jedan od "kucajućih pacijenata".

- Kojeg je potrebno rastaviti, oprati, očistiti, osušiti i kasnije ponovno sastaviti, podmazati svaki od dijelova, za HRT Regionalni dnevnik rekao je Mario Ljubić, urar.

No, pravi je izazov kad mu pod ruku dođe kakva stara zidna dama.

- Onda nastaje problem kod tih dijelova kad moramo i tokariti i brusiti i izrađivati nove osovine ležajeva, kazao je Ljubić. 

Uskaču i kolege, pa dijelove razmjenjuje s urarima iz cijele Hrvatske. A podjednako su mu dragocjeni i savjeti veterana zanata.

- Imamo zajednički jezik kao da smo rođena braća u istoj godini rođeni, istaknuo je Ante Kuštera, umirovljeni urar.

Prijateljstvo s meštrom Antom kao i zanatsku radionicu, nepunih 9 četvornih metara, uređenih s ljubavlju prema satovima, baštinio je od pokojnoga oca Željka. A od njega je naslijedio i talent, pa mu se ljudi uvijek vraćaju. 

- Ne mogu bilo gdje promijeniti remen od sata, bateriju nisu to više popravci kao nekad, ali jednostavno ne mogu, to moram napraviti i doći tu, rekao je Ivica Poljičak, sociolog i publicist.

- I onda kad on otvori pa izvadi ono svoje povećalo, ja sam s tim fascinirana, s tom sitnom mehanikom i ja se divim njemu da je nastavio tradiciju, kazala je Meri Pašara Mitić.

A nastavio je, poput oca, voditi brigu o tome da Šibenčani uvijek znaju koliko je sati. Održava sve gradske satove i nas je poveo do jedne od najprepoznatljivijih u zvoniku Gospe vanka Grada. Točnost joj jamči satelit no kad zupčanici zapnu, nema te tehnologije do njegovih ruku.

- Svaki komadić vremena priča svoju priču ovdje tako da se nadam da će biti još ljepših priča i popravljenih satova i potrebe za nama urarima i malim obrtnicima, rekao je Ljubić.

Jer kaže vrijeme se mjerilo i mjerit će se, sve dok je ljudi.