Slabovidni Marko traženi je maser u Čakovcu

Dok s jedne strane naše gospodarstvo već godinama uvozi radnu snagu, osobe s invaliditetom i dalje teško pronalaze posao. Velik je broj onih čije sposobnosti, zbog predrasuda, ostaju u drugom planu. Da prilika može promijeniti mnogo toga, pokazuje nam primjer iz Čakovca. 

26-godišnji Marko Gradiščaj s veseljem dolazi na posao. Kao visoko slabovidna osoba nakon završetka srednje škole muku je mučio sa zapošljavanjem, a onda se u sklopu projekta razvoja društvenog poduzetništva za slijepe osposobio za masera i zaposlio u salonu za masažu Udruge slijepih Međimurske županije.

- Sada već četiri i pol godine radim ovdje, super mi je, upoznao sam nove klijente. Stalno mi se vraćaju stari i novi mi dolaze, tak da evo, zadovoljan sam, kaže Marko.

Zadovoljni su i u udruzi. Salon u Čakovcu otvorili su kako bi svojim članovima omogućili radnu integraciju. Veseli ih da se Marko u poslu dovoljno osamostalio da ga praktički vodi sam.

- Osobe s invaliditetom moraju se duplo više dokazati da bi bile cijenjene kao dobri radnici, ali kad oni počnu raditi - daju sve od sebe, onda su stvarno vrijedni radnici, ističe predsjednica Udruge slijepih Međimurske županije Marija Ciglar.

Da je Marko upravo takav - potvrđuju i klijenti:

- Moram priznati da je stručan, osoba je koja sluša, koja jednostavno ima smisao i srce za to što radi, smatra Andreja Klobučarić.

Posao mu, kaže Marko, nije ni naporan ni težak, no rado bi ga još s nekime podijelio:

- Želje su mi da imamo čim više masaža. Ako bude puno masaža, da još dobijem jednog djelatnika, da ne radim sam, napominje Marko.

I u udruzi se nadaju da će biti dovoljno klijenata kako bi u prvome redu Marku osigurali punu satnicu, a onda i još kojem članu kroz zaposlenje u salonu osigurali egzistenciju i veću samostalnost.