Dukati su krojili slavonske sudbine, pažljivo čuvani i otuđivani

Ljepotom i sjajem, dukati su krojili mnoge slavonske sudbine kao simbol prestiža, statusa u društvu. Pažljivo su čuvani, ali i otuđivani. 

Skrivali su ih u krušnim pećima pod pepelom, nerijetko se i zakapali, a nakon Domovinskoga rata iskapali pomno skriveni čekajući svoga vlasnika ili vlasnicu. 

Ljubav prema dukatima Ljubici Šporčić usadili su roditelji. Kupovali su ih nakon žetve i prodaje stoke.

- Nisu znali za školovanje hoće li nam trebati ne daj Bože kakve bolesti hoće oni moći kako će to ići, a dukati nikad ne gube na vrijednosti, rekla je Ljubica Šporčić. 

Blago koje su godinama skupljali sačuvali su i u Domovinskom ratu.

- Bojeći će za to oni su sve to blago koje su imali zakopali. Stavljali su kako mi kažemo u dunsflaše i zakopali u zemlju, objasnila je. 

U progonstvu su se molili, kaže, da ih nakon povratka pronađu. 

- Oni su jedno 15 minuta tražili, a ona je mama samo odjednom viknula tu je znala sam onda da su našli, kazala je.

Pomogli u obnovi kuće

Dukati su roditeljima pomogli u obnovi ne samo uništene kuće nego i crkve u selu.

- Oni su dio sebe dio svog života imali u tim dukatima i to smo mi odmalena znali djecu smo svoju učili isto tome, istaknula je Šporčić.

Na Ljubičinu prstu još sja dukat koji je davne 1968. njezin djed izorao na njivi.

- Dukat i zemlja u svakakvoj su vezi od zemlje ih kupiš u zemlji ih nađeš, kazala je.

Ni poslije toliko godina nije izgubio sjaj. Ponosno ga nosi, ali samo u posebnim prigodama.

Prekrasni zlatnik dio je tradicije i prenosi se s koljena na koljeno.