Kako je izgledao težak život zagorskog seljaka?

Kako je nekada izgledao težak život zagorskog seljaka pokazali su članovi Udruge Gotali iz općine Budinšćina. Dočarali su nam pranje rublja na potoku, glačanje starinskim glačalom, proizvodnju maslaca, pečenje zagorskih mlinaca - vodeći se onom - "Narod bez prošlosti je narod bez budućnosti".

U malom zagorskom selu Gotalovec, poznatom po kapeli svetog Petra, djeluje Udruga Gotali. Njezini članovi brižno čuvaju običaje i baštinu. Zahvaljujući njima, stari zanati ondje još žive.

- Imali smo puno baka, puno dedeka koji su znali to, koji su to radili u svoje vrijeme. Odlučili smo da te stare bake i dedeke, koji su još uvijek živi, da nam pokažu i da nam prenesu svoje znanje i vještine, izjavila je Inas Kuna Lihtar, predsjednica Udruge "Gotali".

Glačanje odjeće i prije 100-ak godina bilo je naporan i težak posao. Zato je vrijednim kućanicama uvijek pri ruci bila trokutasta metalna posuda u koju se stavljala žeravica. Ivanka Jakopović, članica Udruge „Gotali”, objasnila je kako se to nekad peglalo.

„Zagorski mlinci” - autohtona delicija, danas zaštićena oznakom izvornosti i zemljopisnog podrijetla - pekli su se na vrućoj peći na drva. I domaći maslac neizostavan je dio bogate zagorske kuhinje. Za tradicionalnu pripremu upotrebljavala se drvena posuda sa štapom za tučenje vrhnja. Ljubica Funić, članica Udruge "Gotali", opisala je da ona tuče vrhnje i da će se tako stvoriti maslac.

Na obližnjem potoku se može vidjeti atrakcija koja se rijetko viđa. Ručno pranje rublja nekada je bio jedan od težih ženskih poslova - i ljeti i zimi. Za tzv. „riflanje flaka" potrebno je manje korito, drvena posuda u koju se stavljalo prljavo rublje i, naravno, riflja.

Danas nas ti idilični prizori i zagorska baština vraćaju u neka prošla vremena.