Dan bijelog štapa podsjeća na prava i izazove slijepih i slabovidnih

Međunarodni je dan bijelog štapa, dan posvećen slijepim i slabovidnim osobama, njihovim pravima, potrebama i izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju.

Gospodin Josip Posedi iz Mihovljana već 20 godina vodi borbu s dijabetesom, zbog čega je ostao bez vida. Uz pomoć bijelog štapa ovaj 75-godišnjak često šeće središtem Čakovca.

- Mogu se kretati kud želim, a kud se krećem tu se ja mogu kretati i bez štapa. Najgore mi je kad mi netko pomaže, savjetuje, a ne molim ga, ne trebam ga i onda uvijek dođe do greške, rekao je Josip Posedi.

Najveći izazov prilikom kretanja predstavljaju mu mjesta gdje se izvode građevinski radovi. U situacijama gdje nije siguran, oslanja se na pomoć videćeg pratitelja.

- Ne bojte se ljudi, pa iako ne vidite krenite. Nemojte doma očajavati, krenite, nemojte biti doma, krečite se dvorištem, ulicom, kazao je Josip.

- Korisnici se meni javljaju. Trebaju ići doktoru, u dućan, frizeru i onda se dogovorimo. Dođem po osobu, pratim je na tu njezinu aktivnost i vratim je doma, pojašanjava videća pratiteljica, Đurđica Zver.

Kada su ulice raskopane, slijepima i slabovidnima nestaje sigurnost prilikom kretanja već poznatom rutom. I za gospođu Mariju Ciglar je to veliki izazov.

- Ja sam cijelo proljeće imala problem s Uskom ulicom po kojoj nisam mogla hodati. Svakodnevno idem u Crkvu po toj lokaciji. Preporodila sam se kad je ulica bila obnovljena, jer sam stalno trebala negdje okolo hodati, rekla je predsjednica Udruge slijepih Međimurske županije Marija Ciglar.

U prostoru gdje nema prepreka, kao što je radionica plesa, bijeli štap se ostavlja sa strane, a slijepe i slabovidne osobe uživaju - u plesu.