"Tata je tata": Djeci u potrebi dajemo istu šansu koju imaju drugi

U današnjem svijetu potrebna nam je revolucija dobrote i nježnosti, riječi su iz knjige Pape Franje iz 2022. Upravo o nježnosti, dobroti i posvećenosti u emisiji Normalan život koju uređuje i vodi Ana Tomašković govorio je Ivica Hajdić, potpredsjednik Udruge "Tata je tata". Tate mogu jednako kao i mame biti važna karika u životu obitelji i mogu itekako pridonijeti ne samo obitelji, nego i zajednici, pogotovo potrebitima. 

Najljepša molitva na svijetu, ističe Hajdić, je u nesebičnom pomaganju drugima.  

- Kad čovjek nesebično pomažeš drugima, u biti najbolje moliš. I to je molitva na svim jezicima. Evo tako nekako pokušavamo i mi kroz našu Udrugu moliti i poslati poruku dobrote i empatičnosti. Dobro se na dobro lijepi, rekao je Hajdić.

Humanitarnom aukcijom umjetničkih djela prikupili oko 45 000 eura za stipendije

- Tate su u odnosu na mame, hajdemo reći, krući što se tiče nekakve verbalne komunikacije. Postojala je Facebook grupa Mame iz Dubrovnika i onda naš jedan sugrađanin je rekao, hajdemo mi napraviti udrugu tate, odnosno Facebook grupu "Tata je tata", gdje ćemo mi raspraviti o očinstvu. Ali znate kakvi su muški, uglavnom su malo teški na riječima. Ali da ne bi to sad ostalo baš nedorečeno, naš kolega i moj prijatelj Miho Bukvić iz grupe rekao je čekaj, nas ima ovdje 400, hajdemo napraviti nešto dobro. I onda smo rekli dat ćemo po 100 kuna i kupiti nešto za obitelji u potrebi. Kupiti im poklone, kupiti im spenzu, kako mi u Dubrovniku kažemo. Dakle, za obitelji u potrebi. I od toga je sve krenulo, kaže Hajdić.

Tada se dogodio i potres na Banovini. Oni su se kao grupa ujedinili, a najvažnije je bilo što su im građani Dubrovnika i okolice vjerovali.

- I dolaze kamioni i kamioni pomoći koji se preko naše grupe usmjeravaju na Banovinu. Evo, išli smo gore 23 puta i u biti tu je naša grupa ekspandirala. Nakon toga smo osnovali Udrugu. Sve ostalo je povijest, rekao je.

Smatra kako je dobar model gdje se različiti ljudi, različitih svjetonazora, ujedinjuju oko iste stvari, oko dobrote.

- To je nekakva poanta ove naše priče "Tata je tata". Na Banovini smo pomogli u obnovi preko naše Udruge u desecima kuća. Jednom samohranom ocu sa šestoro djece kupili smo kuću. Preko naše Udruge donirano je šest automobila. Međutim, glavni aspekt su nam djeca. I onda smo rekli, hajdemo napraviti nešto, Dubrovnik je grad kulture, grad umjetnosti. I onda smo napravili jednu lijepu priču s dubrovačkim umjetnicima i umjetnicama. Svake godine imamo humanitarnu aukciju u kojoj, možemo reći Liga prvaka naših dubrovačkih umjetnika, doniraju slike. Mi zovemo poduzetnike i građane grada Dubrovnika i onda od tog fonda skupimo za stipendije. Tako da se moram pohvaliti da smo ove godine skupili oko 45.000 eura. Prošle godine smo imali 22 stipendista. Kad govorimo o stipendistima, to su djeca bez roditelja, jednog ili oba roditelja. To su djeca u teškoj socioekonomskoj situaciji. I to je jedna priča na koju smo stvarno, stvarno izrazito ponosni. A ponosni smo zato što se zaista uključilo jako puno ljudi. I zato što dajemo toj djeci mogućnost da budu jednaka, da imaju istu šansu kao i drugi, ističe Hajdić.

Zašto naziv "Tata je tata"?

Zato što je tata uz mamu, ističe, jako bitan čimbenik za obitelj i za svako dijete. Nekako smo se u ovim današnjim vremenima gdje je obitelj narušena izgubili tu funkciju tate. I upravo smo zato htjeli dati taj prizvuk "Tata je tata".

- Jer tata je jako bitan. Tata je, neću reći temelj, ali jedan od dva temelja. Znači uz mamu on je jako bitan. On je onaj koji će dati sigurnost djetetu. On je onaj koji će biti nekako mjerilo života i za žensko i za muško dijete. Dakle, bez tate to je jedan nepotpuni mozaik. Zato je bitno, zato je Tata je tata, navodi Hajdić.

Ovi tate su uzori, ne samo kroz priču, nego kroz svoja djela, naglasila je Tomašković. 

Moramo se malo resetirati dodaje Hajdić i podsjeća kako je bitno komunicirati s djetetom, slati ovakvu poruku djelima.

- Našu djecu vodimo kad su akcije jer moramo svi slati tu poruku zahvalnosti, poruku empatičnosti, poruku poniznosti koja je danas nekako izgubljena i tako našu djecu učiti primjerima. A ovo je upravo to da ih učimo primjerima koliko je bitno biti čovjek čovjeku. Koliko je bitno da osvijeste da postoje i djeca koja nemaju u ovom vremenu komercijalizma, izobilja svega. I to je nekakva suština ove naše priče. Ali naravno i da budemo prije svega otac unutar obitelji. Dakle, otac onaj koji će primiti svoje dijete na svoja koljena, koji će pričati s njime, koji će ga gledati u oči, koji će ga učiti empatičnosti. Pa mi smo, ljudi moji, zaboravili da je suština života i emocionalna, socijalna inteligencija, da nije sve u materijalnom osiguravanju. E to je to što se u stvari probudilo kroz ovu grupu i što se na neki način i probudilo u našoj grupi i u našim obiteljima. Jer smo mi upravo kroz neke situacije koje smo sami doživjeli i na Banovini dok smo bili i u Vukovaru koji obilazimo i u našem gradu osvijestili sebe koliko treba čovjek biti zahvalan. Ujutro kad se probudim moju djecu učim: Djeco, budite zahvalni. A to je stvarno teško, naglašava Hajdić.

Teško je danas, kaže, s djecom raditi, jer je ovo vrijeme neko vrijeme materijalizma, konzumerizma... Previše i ekranizma, smatra.

- Unutar svoje obitelji se borim i nekad ispadam možda čudak u očima nekih, ali na to sam ponosan jer želim svojoj djeci usaditi neke vrijednosti koje su, nažalost, danas nepovratno izgubljene. I to je ono što mi kroz ovu grupu radimo. Nije bit isključivo pomaganje, bitna je ta poruka društvu, poruka zajednici, poruka svima da jednostavno moramo biti dobri, da dobro inicira dobro, rekao je.

 "Naslušali smo se teških i olovnih priča i svaka je knjiga za sebe"

Vi također svjedočite da je različitost kvaliteta i da nas ta različitost oplemenjuje. Prihvaćate djecu s teškoćama, osobe s invaliditetom i čuvate dostojanstvo ljudi, rekla je Tomašković.

- Da, neka djeca nemaju jednake šanse, ja bih to tako rekao. A mi smo upravo tu, da me krivo ne shvatite, ne mi nego uz pomoć dobrih ljudi, građana, jer nismo ništa bez građana i bez dobrih ljudi. Kroz svaku našu akciju zna biti po nekoliko stotina ljudi koji nam pomažu donacijama, ali i podrškom. To je bit da se da jednaka šansa toj djeci i tim obiteljima koje, nažalost, nemaju jednake šanse. A stvarno smo se nasvjedočili jako teških i olovnih priča. Svaka ta priča je, mogao bih reći, i knjiga za sebe. Teško mi je kroz ovih par minuta ispričati i dočarati što mi sve doživljavamo unutar tih obitelji i s kojim se sve frustracijama i problemima ti ljudi suočavaju. Ali to su, rekao sam, naši mali heroji. I mi im uvijek šaljemo poruku i tim obiteljima, samohranim očevima, majkama, niste sami. Dakle, postoji grupa nas, Tata je tata, koja će biti uvijek uz vas. I za upisati u vrtić, i za pogurati za stipendiju, za bilo što. Dakle, da imaju nekakvu sigurnost u nama, ističe.

Navodi i da je bitno da percepcija javnosti ne bude kako su oni tu samo da kupuju i donose.

- Tu je taj ljudski faktor bitan. Kad mi dolazimo u tu obitelj da to dijete osjeti da smo mi došli s dobrom namjerom, da nas ono zagrli, da popričaš s njima oči u oči. Mi smo zaboravili pričati s ljudima. Moraš osjetiti tu obitelj, moraš osjetiti to dijete. Moraš mu prepoznati tugu u očima. A mi se stvarno trudimo to prepoznati i dati priliku toj djeci i dati nadu, Nadu tom djetetu. Ili za sutra, za školu... Poznajemo dosta ljudi, zovemo odvjetnike. Velika smo grupa i to je bogatstvo te grupe i naše različitosti. Dubrovnik je mali grad, svatko nekoga zna i tako se gradi ta socijalna mreža, rekao je.

"Pomaganje nije uvijek romantično"

Sve što rade, rade transparentno i vjerodostojno. Sve što napravimo jasno i glasno predočimo naše rezultate, kaže.

- Jer s jednim lošim potezom ili krivim potezom narušili bi sve ono što se godinama stvaralo. A to zaista ima svoju cijenu. Zato kad bilo koji slučaj analiziramo, analiziramo s više strana i onda odlučujemo pomoći ili ne. Zašto? Zato što nažalost, pomaganje nije romantično uvijek. Postoji i ona druga strana, u manjem dijelu, u malom postotku ljudi koji možda žele iskoristiti ili su naučili da im se uvijek pomaže. Takvim ljudima prilazimo na način, možemo vam pomoći jedan put, pa ćemo vam pomoći naći posao, pa ćemo vas uputiti kako živjeti, kako da stanete na svoje noge. Nama je najveće zadovoljstvo kada vidimo ljude kojima smo prije pomagali, da su se oni s nama priključili i da su oni postali dio nas. To je uspjeh naše grupe, navodi.

I za kraj šalje poruku da se uvijek uz nježnost i dobrotu u  današnje vrijeme nažalost, vežu negativne konotacije.

- Ja bih rekao upravo suprotno da su heroji oni koji su spremni pokazati emociju, da su heroji oni koji rade dobro, da je heroj današnjeg društva onaj koji je spreman pustiti suzu i pokazati empatičnost i javno biti uzor dobra. Jer ovaj svijet jedino dobro može spasiti, a kakvi ćemo mi biti uzori našoj djeci, nego čineći dobro, zaključuje.

Emisiju pogledajte na multimedijskoj platformi HRTi.