Tisuće hobotnica puštene u Jadran kako bi suzbile plavog raka

Invazivni plavi rak sve je veći problem za ribare na talijanskoj obali Jadrana. Uništava mreže, proždire morski svijet i nanosi milijunske štete ribarstvu. Talijanski znanstvenici odlučili su mu se suprotstaviti prirodnim neprijateljem – hobotnicom. U laboratoriju su uzgojili 150 tisuća mladih hobotnica i pustili ih u more, nadajući se da će pomoći u suzbijanju vrste koja se nezaustavljivo širi.

Mreže su gotovo prazne, a umjesto očekivanog ulova u njima završava plavi rak. Takva je svakodnevica mnogih ribara na talijanskoj obali Jadrana. Nema ništa, nema ništa, nema ništa - razočarano govori ribar Romano nakon još jednog pokušaja ribolova. U sat vremena ulovio je desetak plavih rakova, a prisjeća se da ih je prošle godine znao uloviti i 300 do 400 u jednom danu.

- Uništava mreže, trga ih. Jako su agresivni. Navikli smo na našeg raka, koji je spor i malen, a plavi rak ima širok raspon kliješta - objašnjava. Iako mu oklop doseže tek petnaestak centimetara, plavi rak ozbiljno je narušio morski ekosustav. Brzo se razmnožava, prilagođava različitim uvjetima i hrani se gotovo svime što mu se nađe na putu.

Hobotnice kao prirodno oružje protiv invazivne vrste

Rješenje su talijanski znanstvenici pronašli u prirodi. Hobotnica je vješt grabežljivac kojemu je plavi rak poželjan plijen. Jedna hobotnica teška oko kilogram može pojesti čak tri plava raka srednje veličine. Znanstvenici sa Sveučilišta u Bologni u laboratoriju u Cesenaticu tijekom dvije godine uzgojili su 150 tisuća mladih hobotnica, koje su potom pustili u Jadransko more.

- U našim smo laboratorijima primijetili da je hobotnica vrlo snažan konkurent plavom raku, ističe voditelj projekta Oliviero Mordenti. Njegov kolega Antonio Casalini objašnjava da prehrana bogata rakovima hobotnicama omogućuje brži rast i veću proizvodnju jajašaca.

Preživi tek jedna od sto hobotnica

Uzgoj hobotnica zahtjevan je proces. Znanstvenici su u laboratoriju uredili posebne bazene za rast i parenje te skloništa u kojima se hobotnice mogu skrivati. Hobotnice se vole skrivati u svojim domovima i zatvarati ih kamenjem kao da su to vrata - opisuje znanstvenica Laura Gentile.

- U posebnim bazenima ženke se brinu o jajima i opskrbljuju ih kisikom. Nakon izlijeganja mladih ženke ugibaju, a male hobotnice prelaze u fazu slobodnog plivanja. Nakon toga puštamo ih u more. Za transport od laboratorija do mora potrebno je oko četiri sata, objašnjava znanstvenik Dario Lombardi.

No najveći izazov tek slijedi. Tijekom prva dva mjeseca života preživi samo oko 1 % mladih hobotnica. Zato znanstvenici pažljivo biraju mjesta na koja ih puštaju, među ostalim područja uz uzgajališta dagnji, gdje nema izlova.

Projekt bi mogao uspjeti i u hrvatskom dijelu Jadrana

Hobotnicama za život odgovara morsko dno s pukotinama u stijenama i brojnim prirodnim skloništima. Prema riječima Oliviera Mordentija, upravo bi zato ovaj projekt mogao biti uspješan i na hrvatskoj strani Jadrana.

- Da, mogao bi funkcionirati i učinkovitije nego kod nas jer imate morsko dno koje je pogodnije za život i razvoj hobotnice, rekao je.

Plavi rak talijanskom ribarstvu nanio štetu veću od 200 milijuna eura

Razmjeri problema iznimno su veliki. Ženka plavog raka može se pariti dva do tri puta godišnje i proizvesti do osam milijuna jajašaca. Procjenjuje se da je invazija plavog raka talijanskom ribarstvu nanijela štetu veću od 200 milijuna eura.

- Plavi rak uzrokovao je ozbiljne štete u ribarstvu i akvakulturi. Procjenjuje se da gubici u sektoru iznose oko 90 %, zbog čega je regija odlučila izdvojiti sredstva za izravno obeštećenje tvrtki, ističe Marco Valli, voditelj projekta u regiji Emilia-Romagna.

Za projekt su osigurana sredstva od približno 100 tisuća eura.

Od morske napasti do delicije na tanjuru

Dok znanstvenici čekaju prve konkretne rezultate puštanja hobotnica u more, ribari traže načine kako plavog raka pretvoriti iz problema u izvor prihoda. Primjer za to je Tunis, koji se također suočio s njegovom invazijom, ali je razvio unosan izvozni posao.

Samo 2022. godine Tunis je izvezao više od osam tisuća tona plavog raka i ostvario prihod od približno 33 milijuna dolara. U četiri godine izvoz je porastao za 200 %, a plavi rak danas se izvozi na tržišta SAD-a, Australije i Koreje.

A da neželjeni ulov može postati i gastronomska delicija, pokazali su ribar Romano i njegova kći Elisabetta, pripremivši špagete s plavim rakom. Jer ako ga već nije moguće u potpunosti izloviti, može ga se barem poslužiti na tanjuru.