Tradicijske barke Kvarnera dio lokalnog identiteta

Protekla je godina, uz ostalo bila u znaku tradicijskih barki Kvarnera koje su zaslužile status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Stoljetno umijeće njihove gradnje i plovidbe krase specifične razlike koje su prepoznate kao dio lokalnog identiteta. Ovo je priča o nekima od njih.

Škuri se nebo nad Kvarnerom, hladnoća grize obraze. Nećemo izazivati more i otisnuti se na pučinu. Ostajemo se lagano ljuljuškati na Sv. Andriji.

A tko je Andrija? 80- godišnja tratarica, čuvarica pomorske baštine kvarnerskoga kraja.

- To su stare linije, on ima svoju prirodnu težinu, stabilitet i njih su nekad radili za more, za plovidbu. Nekad je tu ribarilo osam ljudi, mreže, kašete, znala je biti skroz potopljena. Kad bi dolazila ujutro imao bi osjećaj da ljudi stoje u moru, ali nikad se nije potopila, ništa se nije dogodilo, kaže brodograditelj Loris Rubinić.

Njome se ribarilo, ali i bježalo u Italiju nakon II. svjetskog rata. Mijenjala je ona imena, vlasnike, preživjela brojne nevere. Nekoć vladarica mora, danas spomenik na ta vremena.

Ta Tratarica dio je jedne šire priče - one koja ističe kako su upravo drveni brodovi važan dio naše povijesno-kulturne baštine i identiteta. Posljednjih desetak godina, na Kvarneru, se intenzivno radi na njihovoj obnovi i očuvanju.

- Dakako tu ne smijemo zanemariti sve što su napravili ljudi prije nas jer nije sve s nama počelo, ali smo onda na neki način postavili to sustavno i iz toga su se zaredali projekti Mala barka, Mala barka 2, Arca Adriatica. Mi smo kroz ove projekte obnovili 16 barki na Kvarneru, napravili smo jednu novu barku u sklopu Akademije, tu su i tehnički opisi svih tih brodova ako bi netko sutra odlučio napraviti te barke, rekao je Robert Mohović iz Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre.

Zahvaljujući tim projektima pomorska baština postala je vidljivija.

- Ono što treba istaknuti je da smo kroz te projekte, posebno Malu barku 2, uspjeli umjeće gradnje i plovidbe na tradicijskim barkama Kvarnera prijaviti na listu nematerijalne baštine RH i to smo uspjeli dobiti, dodaje Mohović.

I možda je plastika u lučicama nadvladala drvo, ali ne daju Primorci na svoje. Mnogi udruženi kroz udruge čuvaju svoje. Baš poput mještana Lovrana i njihovog guca.

- On ima posebnu liniju, nije velik, jedna osoba njime može upravljati i na njemu uživati. Ovaj tip broda nastao je od gajete, Nino Gašparinić napravio je projekata i dao mu tu liniju tj. tu ljepotu. Poznat je po svojoj ašti na pramcu koja ga razlikuje od kvarnerskog guca, objašnjava Stanko Iskra iz Lovranske lantine.

Kvarnerski, lovranski ili opatijski, u svim tim barkama sačuvana je stoljetna tradicija gradnje i plovidbe. Bitno je samo da živi i dalje.