Otrantska vrata i tajne albanske obale: Putovanje između bunkera i plaža

Miriše jug, miriše Balkan. Pravila zaboravite. Zgrade izgledaju poput loše odigrane partije Tetrisa, puši se u restoranima, vozi se bez kacige i glisira blizu obale. Od Drača spuštamo se južno. Napuštamo Jadran, idemo prema Jonskom moru. Mjesto našeg prelaska su vrata Otranta.

Otrantska vrata imaju dvije brave. 

S talijanske strane to je Otranto, a s albanske Vlora.

Albanski grad najbliže talijanskoj obali - interes ovdje imali i Dubrovčani

Albanski grad koji je najbliže talijanskoj obali, osnovali su još stari Grci u 6. stoljeću prije Krista i dali mu ime Aulon.

No svoj su interes ovdje imali i lukavi Dubrovčani. 

Dubrovačka republika ovdje je imala i koloniju i luku. Pa se dio ovog područja čak i nazivao Porta Ragusina.

Albanija ima svega desetak otoka, a najveći i najzanimljiviji svakako je onaj ispred obala Vlore. Zabranjeni otok tvrđava - Sazan.

Iz jednog izvora dobivamo informaciju da ne smijemo snimati, iz drugog pak da smijemo. 

No, u Albaniji su pravila vrlo rastezljiva, pa vjerujemo našem vodiču koji kaže da snimati možemo.

Otok Sazan, Hodžina tajna baza, njegova posljednja linija obrane. 

Tek od nedavno je otvoren za posjete i kao takav ostao je jedan od zadnjih mediteranskih otoka koji nije dotaknut turističkim razvojem.

Otok je premrežen sa 16 kilometara tunela, klima je suptropska a posvuda se nalaze poznati albanski bunkeri.

Za vrijeme Hoxhe, Albanija je bila nešto poput Sjeverne Koreje u Europi, za zaštitu od vanjskog neprijatelja, on je duž obale izgradio više od 700 tisuća ovakvih bunkera.

Tu su nekoć živjele tisuće vojnika sa zalihama municije dovoljnima da izdrže šest mjeseci opsade.

Ovo je pravi napušteni vojni grad. Pogledajte pak plaže - "djevičanske", to je prava riječ. A znate tko je to prepoznao?

Zet Donalda Trumpa koji je nedavno cijeli otok uzeo u koncesiju. Ovdje planira izgraditi luksuzni resort.

Najbolji dijelovi obale često završe u rukama krupnog kapitala

Ne možemo se oteti dojmu da kao i kod nas, najbolji dijelovi obale često završe u rukama krupnog kapitala.

No, nakon desetljeća izolacije, komunizma i siromaštva, neki Albanci kao da za to ne mare. Željni su zapada, željni su investicija.

- Ja mislim da je to dobro. Uložit će se puno novca pa će cijelo područje biti atraktivnije. A hoće li dolazak biti dozvoljen i lokalnom stanovništvu? Da, mislim da da, naš premijer rekao je da će otok biti otvoren za sve, mislim da ćemo moći ići, nisam siguran, ali mislim da ćemo moći, kaže Edison, Vlora.

Iako novo vrijeme prijeti albanskoj obali apartmanizacijom na steroidima, ovdje doslovno nitko nije nostalgičan za komunističkom prošlošću.

Cijela obala otvara se naglo, a ona zaista skriva prava blaga.

Poput ove pećine koju je kao skrovište koristio legendarni albanski gusar Haxi Ali Ulqinaku.

Ovdje je harao u 17. stoljeću, a sijao je teror među galijama Mletačke republike.

Tu je i zaštićeni poluotok Karaburun koji skriva predivne plaže.

Nakon što im je za vrijeme komunizma bilo zabranjeno posjedovati barke, danas more i njegove ljepote polako ali sigurno osvajaju mjesto u srcima Albanaca.

Albanska obala na prekretnici

- Za mene je more život. Živim za more. Bez njega ne mogu živjeti, kaže Edison.

Poput ljupke mlade djevojke koja traži svoj put, albanska obala danas je na prekretnici.

Kao izvor identiteta i razvoja, upravo je njezino more otvorilo i otvara Albaniju prema svijetu.

Nadamo se samo da uslijed intenzivnog razvoja to more i ova predivna obala neće izgubiti svu svoju mistiku i neukrotivi šarm.