Tko je bio Juraj Dobrila: "Kao siromah sam se rodio i kao siromah ću umrijeti"

Nakon gotovo stoljeća i pol od smrti Jurja Dobrile, njegovi zemni ostaci napokon premješteni su iz Trsta u Istru. Današnji događaj nosi snažnu duhovnu i povijesnu simboliku jer je biskup Dobrila jedna od najznačajnijih povijesnih ličnosti hrvatskog narodnog preporoda u Istri, ali i u cijeloj Hrvatskoj.  

Njegova je priča filmska, a počinje 1812. u Velom Ježenju. Šesti od osmero djece, i sam siromah, postao je zaštitnik siromašnih, biskup i zastupnik u bečkom parlamentu! Kako? 

- Od malih nogu pokazao je ozbiljnost života, odgovoran u onome što se stavljalo pred njega, kaže vlč. Željko Zec, župnik crkve Sv. Jurja i Sv. Lucije.

Mali Juraj do škole je pješačio jedan sat, a na putu ga je jednom ulovilo jako nevrijeme. Jedan konjanik ponudio mu je da ga odvede kući, no Juraj je rekao: 

- Ne, ne, barba, ja moram poć' učitelju, ča bi meni učitelj reka' da ja danas ne dojden u školu, prepričava Mirjana Ferenčić, direktorica Udruge "Juraj Dobrila", Veli Ježenj. 

"Od tega malega će ništo bit!" - govorili su otad ljudi. Upisao se u gimnaziju u Karlovcu, otac mu je dao zadnji novac i otpratio ga do Trsata.  

- I mali Juraj je sam s te svoje 4 forinte nastavio put Karlovca pješice. Kako je došao, koliko je putovao - samo Bog zna, kaže Ferenčić.

Kad je došao na studij u Goriziju, spavao je i učio na klupi u parku. Tako se napokon dokazao. Zbog darovitosti poslan je na doktorat u Beč. Tada počinje njegov uspon. U to vrijeme istarski Slaveni nemaju svoje političke predstavnike. 

- I u takvoj situaciji pokušava poboljšati njihov položaj tako da poveća broj svećenika iz samog naroda, ali i da podigne razinu obrazovanja i pismenosti, kaže povjesničar Mihovil Dabo.

Pokrenuo je Našu slogu, prve istarske novine na hrvatskom jeziku, tiskao molitvenik "Oče, budi volja tvoja", prvi tekst na hrvatskom jeziku u Istri, a kad je kao prvi Hrvat ustoličen na čelo porečko-pulske biskupije, svoju poruku uputio je i na hrvatskom jeziku. Pristupao je svakom vjerniku, bio on Hrvat, Slovenac ili Talijan, no posebno je pomagao seljacima - zauzimao se za smanjenje poreza, prikupljao hranu, unapređivao zemljoradnju. 

- Ovdje svako stablo, svaki kamen, sve diše duhom pokojnog biskupa Dobrile, kaže Sven Semenčić, predsjednik Udruge "Juraj Dobrila", Veli Ježenj.

Pred kraj života velik dio svoje ušteđevine dao je za osnivanje ustanove koja danas nosi naziv "Pazinski kolegij". Kažu da je rekao - "Bogu hvala, kao siromah sam se rodio i kao siromah ću umrijeti."