"Čovik od mora": Život pun luka, a srce u Šimunima

Život je proveo ploveći svjetskim morima, ali mir je, kaže, pronašao tek ondje gdje more vidi kroz vlastiti prozor - u svom selu nad obalom.

Ovo je priča o jednome mornaru. O čovjeku koji je zadovoljan onim što ima. O Mariju Stoi, posljednjem koji nosi to prezime u Šimunima.

Njegova obiteljska priča počinje još s pranonetom, koji se s prijateljem ukrcao na brod za obećanu zemlju.

- Kad su došli u Ameriku, pobjegli su s broda. Pokojni barba Tone išao je u restoran prati suđe, a moj nono je išao na Bruklinski most bojati most, ispričao je Mario.

Farbanjem Bruklinskog mosta nono je zaradio toliko da je po povratku mogao kupiti pet, šest kuća u selu. Taj duh naslijedio je i Mario, koji se također otisnuo na more.

- Bili smo 135 dana bez kruha, pred Basrom na sidru. Tako se dogodilo, uzeli smo u Rijeci pokvareni kvasac, prisjetio se.

Plovio je svijetom – od Tanzanije i Indonezije do Brazila.

- Dar es Salam, Tanzanija, krcate dizel pa prema Indiji i Japanu. Jakarta je u Indoneziji, Fortaleza je brazilska luka, nabraja Mario.

Biskaj najopasniji, Bejrut najbolji

Nema luke u kojoj nije bio.

- Bio sam za Latakiju, Bejrut... neću govoriti što smo vozili jer nije lijepo. Oružje? Oružje, da, rekao je.

Pamti i Buenos Aires iz vremena vojne hunte.

- Imam propusnicu iz 1974. za izlazak u Buenos Airesu. Na deset sati bila je policijska ura, kazao je.

Dodaje da je najopasniji Biskaj, a najbolji – Bejrut.

- Nije bilo druge marke automobila osim Mercedesa. Ako ste imali novca, mogli ste kupiti od igle do aviona, prisjetio se.

Ipak, srce mu je osvojio Meksiko, ponajviše zbog glazbe koju obožava.

- Ja sam skitao po svijetu, kaže kroz pjesmu, prisjećajući se godina na moru.

Na kraju se vratio u svoje selo nad morem.

- Ja sam tu na miru, meni ništa ne smeta. Puše lijepa bura, tu smo na toplom i Bože pomozi. Kuća mi gleda na more, otvorim prozor i vidim more dolje. To je velika stvar, nešto posebno. Mi smo ljudi od mora, kaže Mario.

Nikada se nije oženio.

- Nisam imao volje za oženiti se. Mogao sam mnogo puta, bio sam mlad i zgodan, ali prođe i to, govori uz smijeh.

Danas, kaže, nema razloga za žaljenje.

- Nemam se na što potužiti. Dobro je, zdravlje hvala Bogu služi, imam dobre prijatelje koje moram pohvaliti. Ja ono što sam prošao, ponovio bih još jedanput, zaključio je Mario, gledajući prema moru.