U Pčelarskoj školi Borongaj u Zagrebu polaznici uče uz vlastite košnice

Pčele su fascinantni društveni insekti bez kojih nema ravnoteže u prirodi, a za suživot s njima trebaju mirnoća, nježnost i nimalo straha.

Pčele na zemlji postoje više od 30 milijuna godina. Iznimno su važne za opstanak prirode, ali i nas samih. Proizvode med, propolis, matičnu mliječ i vosak.

- Vidite odmah tko će biti pčelar tko neće, imate nos. Čim on bježi od košnice kao đavo od krsta, onda vidite da ništa od toga, rekao je Ante Matijević, voditelj praktikuma Pčelarske škole Borongaj.

Gospodin Ante pčelama se bavi od malena, ljubav i znanje naslijedio je od svoje bake, a sada to isto prenosi na polaznike Pčelarske škole u Zagrebu. Riječ je o školi koja jedina ima svoj vlastiti pčelinjak, nastava traje pet mjeseci, podijeljena je na stručni teorijski i praktični dio i posebno je prilagođena osobama s invaliditetom. Bilo tko može postati pčelar, ali ne tek tako zato je teorija jednako važna kao i praksa.

- Prvo moramo educirati ljude koji će se baviti time i zbog toga smo osigurali pčelinjak u kojem se može praktični dio naučiti. Svaki polaznik može zadužiti svoju košnicu i pratiti ju kroz cijelu godinu. Sve sezone i sve promjene, rekao je prof. dr. sc. Nikola Kezić, voditelj Pčelarske škole Borongaj.

- Morate se educirati i nabaviti par košnica i onda se polako s vremenom širite, ali edukacija je najbitnija, istaknuo je Matijević.

Ono što edukacija nosi je od biologije pčela, njihova odnosa u košnici, ali i do toga da ne vole nervozu, parfeme i dezodoranse. Smiruje ih dim, obožavaju zelenilo i sunce. Ni gradska buka im ne smeta zbog čega su pčelinjaci u centru velikih gradova česta pojava.

- Sve je zahtjevnije i zahtjevnije baviti se pčelama baš zbog toga što su pčele sada stisnute. Prvi problem su klimatske promjene, one se sporo prilagođavaju i osnovna uloga škole je da naučimo pčelare da im pomognu da se što prije nauče boriti s tim promjenama, istaknuo je prof. Kezić.

Urbano pčelarstvo granica je za očuvanje gradskog ekosustava. Hrvatska je tako jedna od rijetkih zemalja u kojoj je ono zabranjeno. Sugovornici se slažu da je to jedna velika šteta jer pčelarstvo nije samo med nego i terapija.

- To je opuštajuće, dobro je da se svatko bavi time, nema buke, nema ljudi, sami ste, to je za mene jedna vrsta psihičkog liječenja, rekao je Matijević.

- Svaki segment pčelarstva mi je zanimljiv, med je samo jedan dio, možda se dobro vidi i osjeti u čaju, ali svaki dan na pčelinjaku je bogatstvo i kao da na neki način priprema za nepredvidivosti u životu, zaključila je razrednica pčelarske škole Borongaj Karmen Cesar.