Anđelka Kliment prvi krimić napisala je u sedmom desetljeću

Iza sebe ima tri objavljene knjige, ali ne voli se nazivati književnicom, nego zanatlijom. 

Anđelka Kliment prvi krimić napisala je u sedmom desetljeću, i to, kaže, sasvim slučajno.

- Dogodilo se da sam slučajno počela pisati taj krimić. Iako sam cijeli život čitala i moj studij engleski jezik i književnost podrazumijeva puno čitanja, a čitala sam i prije i cijeli svoj život radim kao profesor, dakle, podučavam druge pisati, pa mislim da se tako nakon puno inputa dogodio output, kaže.

A proizvod je bio krimić pod nazivom „Ubojstvo na Mrežnici". Zaljubljenici u toj žanr okidač je bio izlet s prijateljima na obali te rijeke.

- Ta Mrežnica je bila tako krasna sva zelena i tako divna, zelena voda, zelena priroda da je mene tako podsjetila na onaj lijepi ambijent Engleske i njihove prirode i onda sam pomislila - imamo i mi mogućnost za takvo mjesto radnje i gotovo iz šale sam rekla danas mojoj agentici Aniki - ja ću napisati krimić ako mi ti budeš menadžer, kaže Anđelka.

I tako je i bilo. Njezini romani u kojima detektivski par rješava zamršene slučajeve ubojstva pomalo predstavljaju i zaboravljenu vrstu tzv. cozy krimića.

- To je jedan nježan, pitom krimić, kratak je. Ima obično 50 do 60 tisuća riječi, nema eksplicitnog naselja, nema eksplicitnog seksa, nema prostih riječi, ističe autorica.

- Cozy je žanr Agathe Christie i jako je doživio veliki come back nakon korone s opet jednim britanskim piscem koji je bio kao i ja, počeo je malo ranije pisati, s pedeset i kojom, dodaje.

Iako je publika odlično reagirala na prvi dio, a i na dva nastavka, ne voli kada je nazivaju hrvatskom Agathom Christie. U knjigama, kaže, vidi izvor zabave, a ne zarade i slave.

- Uspjeti se može, kod nas je jako lako steći slavu, ali može li se živjeti - ne može. Teško se tu od bilo čega može živjeti, od pisanja nikako, morate imati drugih zanimanja. Ali eto, meni su, osim prijateljstva s Anikom, te knjige veliko veselje, ističe Anđelka.

Ova svestrana sedamdesetšestogodišnjakinja ne žali što pisati nije počela ranije jer smatra da se sve događa s razlogom i u pravo vrijeme.

- Nešto planiramo, ali bogme važne događaje i ne planiramo - kad ćemo se roditi, kad ćemo umrijeti i tko će nam doći na put, to nije u našoj ingerenciji. Nešto malo je u meni ta inspiracija došla i onda sam se ja primila posla. Nisam razmišljala o tome koliko ja sad imam godina, hoću li ja to stići ili ne. Što stignem, stignem, što ne, ne i tako je to u životu, ne možemo imati kontrolu nad svim, kaže.

A jedna od stvari o kojima trenutačno razmišlja pisanje je nove knjige. Ako i vi imate neki neostvareni hobi, nikada nije kasno da ga pretvorite u uspješnu priču.