"U planini naučiš slušati tišinu"

Po bračkim planinarskim stazama u petoj epizodi serijala "Planine" vodi nas rukometaš, reprezentativac, osvajač olimpijskog zlata - Petar Metličić, a na uspon na Vidovu goru vodi ga Ranko Dragičević, brački planinar koji je prošao Viu Adriaticu i bio na Himalaji.

Vidova gora naša je najviša otočka planina. Visoka je 780 metara. Pero na uspon kreće od razine mora - iz Bola. Vodi ga možda najveći brački planinar Ranko Dragičević koji među svoje ostvarene planinarske podvige ubraja osvajanje Via Adriatice, planinarskog puta dugog 1100 kilometara, koji vodi od rta Kamenjak u Istri do Prevlake na krajnjem jugu, a popeo se i na Himalaju.

Kreću se stazom iz rimskog doba, nekada poveznicom sjeverne i južne strane otoka, a danas planinarskim putom. Usput savladavaju prepreke i šale se da je ta staza Rankov dnevni boravak.

Rankova Via Adriatica

Dok su se naši planinari uzdizali Vidovom gorom, Peru je zanimalo Rankovo iskustvo osvajanja Via Adriatice:

- Ja sam planirao napraviti nešto ekstremnije nego što je dnevno planinarenje. Pala mi je na pamet ta staza. To je 40 - 50 dana hodanja. Treba doma reći da želiš to napraviti, da jedna žena ostaje bez muža, da djeca ostaju bez oca, roditelji bez sina... Nema te, ne postojiš 50 dana. Skoro me strah bilo to prezentirati ženi. Ja sam joj krenuo objašnjavati, i sav sam se unio, a one me samo gleda. Mislio sam da će mi reći da odem ja, ili će ona otići. A one me pita "kad ideš?". Rekla mi je da sam joj prenio emociju i vibraciju, da osjeća da me to ispunjava, priča Ranko.

Pothvat je imao i humanitarni predznak - za bračke "Pupoljke". 

- Krenuli smo s ciljem sportskog nadmetanja, a završili kao humanitarci i skupili novac za tu djecu koja su imala potrebe, kaže Ranko.

Slušanje tišine

Pero i Ranko slični su karakteri - obojica nastoje pomicati svoje granice.

- Odlaženje od kuće iziskuje neko vrijeme bez obitelji i prijatelja, pa na samom putu upoznaješ nove ljude - i ljude s kojima putuješ i ljude koji te primaju u svoj dom, u svoju zemlju. Naravno da naučiš cijeniti i druge, a i sebe. Ipak to sve radiš zbog sebe i svojeg zadovoljstva, ali na kraju se ta ljubav širi i vraća, ostvaruju se prijateljstva, ističe Ranko.

No često si u takvim situacijama - sam. Pero je pitao Ranka priča li tada sam sa sobom:

- Pa naravno, to dođe s tim. Otkrivaš sebe u toj samoći, sebe kakav si uistinu jer u gradu postoje razni "smetači" i mi smo navikli živjeti s time. U planini se to briše, nema ničega, jednostavno tišina je i ti naučiš slušati tišinu, napominje Ranko.

"To ne može nitko platiti"

S vrha Vidove gore puca pogled koji ostavlja bez daha - Hvar je na dlanu, tu su i drugi dalmatinski otoci, čak i Palagruža, a za vedrijih dana vidi se i Italija. To je iskustvo potaklo Peru na glasno razmišljanje:

- Odavde si krenuo, otišao si u svijet, tražio si nešto više... Tako je bilo kod mene. Ja sam krenuo odavde kao jedan mali, simpatični, dobri rukometaš. Ja sam imao sreću da sam završio na najvišem mogućem sportskom vrhu - kao pobjednik na Olimpijskim igrama. To je za sportaša, kao za planinara kad se popne na Mt. Everest. Koliko god mi je bilo lijepo, posebno u Španjolskoj gdje sam proveo najviše godina, i kultura i karakter su slični našem, ne bih ja nikada (ostao. Znači ovdje je moj Split, Brač... Mislim da to ne može nitko platiti, to puno vrijedi, zaključio je Pero Metličić.

Petu epizodu serijala "Planine" u kojoj naš poznati sportaš Petar Metličić otkriva Zmajevu špilju, penje se na Vidovu goru i istražuje pustinju Blaca u cijelosti možete pogledati na našoj multimedijskoj usluzi HRTi.