Zmajeva špilja - bračka Sikstinska kapela

Po bračkim planinarskim stazama u petoj epizodi serijala "Planine" vodi nas rukometaš, reprezentativac, osvajač olimpijskog zlata - Petar Metličić. Na početku istraživanja bračkih prirodnih i povijesnih dragulja, Pero je emotivno o životu razgovarao sa svojim ocem Jurajem, a potom se zaputio u Zmajevu špilju i otkrio zašto je zovu Sikstinskom kapelom Brača.

Porijeklom iz Splitske, gdje danas žive njegovi roditelji, Pero se uvijek vraćao Braču. Gdjegod putovao, igrao i živio, Brač je uvijek bio njegovo sidrište jer, kako je rekao, "doma je doma." Priznaje da Brač ne poznaje baš dobro, a zahvaljujući "Planinama" dobio je priliku da neke čuvene bračke lokalitete posjeti prvi put.

No prije otočkih znamenitosti, Pero se prvo zaputio vidjeti oca. To ga je potaknulo da se prisjeti zašto je Brač mjesto kojem se uvijek vraća.

- Brač je mjesto za koje me prije svega veže djetinjstvo - moja nona, moj otac, barba, prijatelji, a i prve ljubavi... Kad bi škola završila, prvo što bi roditelji napravili bilo bi da bi nas poslali kod none na ljetne praznike koji bi trajali tri mjeseca, sve nešto lijepo... To je bilo najbolje razdoblje mojeg života. Poslije me život odveo u nekom drugom pravcu, što je normalno, ali sad, nakon završetka (karijere) eto mene ponovno na škoju gdje je sad otac taj koji sve vodi. Ostali su on i mama tu živjeti. On više ne može u Split ni na jedan dan, toliko je vezan za sve to, i gledaš ga i drago ti je. Imaš i obavezu prema njemu da sve to što on radi tu ima smisla, i da u budućnosti moja djeca i ja nastavimo, priča Pero.

Iskra u očevim očima kad mu Pero pomaže

Perinog oca Juraja svi znaju kao Đuru. Maslinar je, ovčar, ribar i tepetar, pravi otočanin kojeg ni, gluhoća ni poodmakle godine ne sprečavaju da predano radi na zemlji i imanju.

- Doći s ocem tu, nemam riječi za to... Prije svega, to je moj osjećaj kad ga vidim koliko je on zadovoljan. Kad je on sretan i zadovoljan što sam ja tu, nema riječi koje to mogu opisati. Svaki put kad dođem tu, kad mu pomažem brati i očistiti masline, ne samo ja, nego i sestra i obitelj i djeca... Taj njegov osjećaj, iskra u očima, mislim da je to sasvim dovoljno, priznaje Pero koji je ocu obećao da će on i djeca, kad dođe vrijeme, preuzeti posao dok će otac samo zapovijedati.

Da bi čovjek shvatio Brač, mora otići pa se vratiti

Nakon susreta s ocem koji ga je ispunio emocijama, Pero je pošao prema novim doživljajima. Prvi je put krenuo obići legendarnu Zmajevu špilju, i to u društvu vodiča Zorana Kojdića iz Murvice. Pero i Zoran imaju slične životne priče: 

- Ja sam do 5. godine odrastao kod none u staroj kući. Vratili su me u Split sa šest godina, godinu prije osnovne škole, da me malo civiliziraju. Ja volim reći da nisu uspjeli, bogu hvala, u potpunosti. Isto tako, mislim da sam se u tih prvih pet godina života inficirao Bračem i Murvicom. To me cijeli život pratilo. Uvijek su tu bili ljetni i zimski praznici, nona, nono... Ja sam u Splitu uvijek bio Bračanin, a na Braču Spličanin. Nekako mi se čini da sam cijeli život tražio način vratiti se ovdje živjeti, govori Zoran.

Peru je zanimalo je li Zoranu Brač tijesan nakon što je iskusio život van otoka:

- Da bi čovjek shvatio Brač, i koliko je ovdje dobro živjeti, mora otići pa se vratiti. Ako si stalno ovdje, uvijek misliš da ti nešto negdje fali, a ako probaš to nešto, što je bilo jako korektno, s dvadesetak godina živjeti u Kölnu sedam godina, super je bilo, ne mogu reći da nije, ali onda je došao moment u kojem sam shvatio da mi je sad dosta toga, i idem jedan drugi život otvoriti, i prije 30-ak godina sam se vratio, prisjeća se Zoran.

Dodaje da je sve ispravno u svoje vrijeme.

- Prođeš jednu fazu, pa drugu fazu, da bi mogao bolje cijeniti što imaš ovdje, ali nemojmo puno hvaliti jer će nam svi doći, zaključio je kroz smijeh Zoran.

Bračka Sikstina u kamenu

A jedna od bračkih čarolija zbog koje se Zoran vratio na otok je Zmajeva špilja. Smještena podno Vidove gore, na oko sat vremena strmog uspona od Murvice, špilja je još od 15. stoljeća nudila sklonište glagoljaškim svećenicima koji su se sklanjali pred najezdom Turaka, a korištena je i stoljećima ranije.

Zoran se u špilju popne 100-njak puta godišnje vodeći turiste, tamo je bio već više od 2 tisuće puta, za razliku od Pere kojem je to bio prvi posjet Zmajevoj špilji.

Zoran priča kako je znameniti akademik Petar Šimunović Zmajevu špilju nazvao "bračkom Sikstinom u kamenu".

- Puno ljudi misli da se Zmajeva špilja tako zove zbog reljefa zmaja, a to vjerojatno nije tako. Vjerojatno je ime po zmaju špilja dobila i puno prije nego što je zmaj isklesan. Postoji više razmišljanja o tomu što bi trebao predstavljati. Ali nekako je najuvjerljivija ideja da bi to bilo prikazanje iz Knjige otkrivenja svetoga Ivana, ono što znamo kao Apokalipsu svetog Ivana. Tu je i lik samog svetog Ivana, a ženski lik u polumjesecu bi trebao prikazivati bogorodicu, dakle ženu koja ima mjesec pod nogama, koja je ogrnuta suncem, koja ima krunu od 12 zvijezda nad glavom, a zmaj u ovom prikazu je ona zvijer sa sedam glava, deset rogova, 12 kruna nad tim glavama koje iskaču ognjenog jezera, napada bogorodicu i otme dijete da ga proždre, opisuje Zoran, koji voli reći da je špilja izabrala njega, a ne on nju.

Petu epizodu serijala "Planine" u kojoj naš poznati sportaš Petar Metličić otkriva Zmajevu špilju, penje se na Vidovu goru i istražuje pustinju Blaca u cijelosti možete pogledati na našoj multimedijskoj usluzi HRTi.