Kako je klavir stigao u bračku Pustinju Blaca

Po bračkim planinarskim stazama u petoj epizodi serijala "Planine" vodi nas rukometaš, reprezentativac, osvajač olimpijskog zlata - Petar Metličić. U društvu planinara Ranka Dragičevića, nakon osvajanja Vidove gore, Pero se popeo i u Pustinju Blace. Putem su momci spasili janje, a domaćin Luka otkrio im je kako je ondje stigao - klavir.

Do Pustinje Blaca može se doći isključivo pješke - ili s morske ili s kopnene strane. Naši su planinari odabrali morski pristup pa su leutom starim 104 godine doplovili do male uvale iz koje se trgovalo po cijelom Sredozemlju.

Uspinjući se prema odredištu, koje je na oko sat vremena hoda od uvale, Pero i Ranko evociraju vremena kad je svaki djelić plodnog tla bio obrađen. Vinogradi i maslinici prostirali su se posvuda, a Peru je iznenadilo da se tu uzgajala i pšenica.

Sreli su usput i stado ovaca koje su slobodno pasle, a među njima i janje koje se ozljedilo. Ranko ga je odlučio ponijeti sa sobom, da ga preda vlasniku.

Pustinjački kompleks Blaca skriven je uz liticu Vidove gore. Ne vidi ga se ni s mora, ni s vrha brda. Osnovali su ga u 16. stoljeću svećenici glagoljaši koji su se skrivali pred najezdom Turaka.

Uz stambene i gospodarske zgrade, tamo je bila i škola, pa čak i astronomski opservatorij.

Naše planinare dočekao je čuvar samostana Luka Vranjčić koji im je pokazao bogatu zbirku koja se ondje nalazi.

- Tu je uvijek bio jedan, eventualno dva svećenika, s time da su imali 20 do 30 ljudi koji su tu stalno živjeli i radili, a u sezoni, kad je trebalo kopati vinograde i obrađivati masline, onda je tu 100 do 150 ljudi znalo raditi, iz ova tri okolna sela, objašnjava Luka.

Goste je najviše zaintrigirao veliki koncertni klavir.

- Dobio ga je posljednji svećenik od svoga strica i taj je klavir došao njihovim brodom dole u uvalu. Odozdo ga je 12 ljudi nosilo do gore. Njima je bilo lako jer je s njima išao jedan koji je nosio mješinu vina i davao im "motivaciju". Zapisano je u knjigama da su ga osam sati nosili, i popili 56 litara vina. I to su bili motivirani time da su pili njihovo pravo, misno vino. Inače, dok su kopali vinograde i obrađivali masline pili su ocat s vodom, otkriva Luka.

Kako je Pero postao pravi Bračanin

Pri kraju staze, na povratku iz Pustinje Blaca, Ranko je s Perom odlučio podijeliti jedno svoje razmišljanje:

- Sad kad sam ti pokazao sve, ti si u stvari postao pravi Bračanin, ustvrdio je Ranko.

Pero mu je na toj primjedbi od srca zahvalio.

- Baš cijenim to. Prosvijetlio si me, dodao je Pero.

Sjetio se Pero i jedne rečenice svojega oca:

- Kaže "najlakše se sve prodati, dignut ruke od svega i pustiti da to propadne". Mislim da ne smijemo zaboravljati odakle smo i tko smo. U mojem slučaju, mislim da te moje korijene, moj Brač, neću nikada zapostaviti ni zaboraviti. Nema ništa bolje od zemlje, ništa bolje od prirode, od tog osjećaja da si tu... Na kraju krajeva, netko moj se brinuo o tomu, sagradio, i sad da srušimo to sve, da bacimo, da prodamo, da pustimo... Mislim da bi to bila velika greška, zaključio je Pero Metličić.

Petu epizodu serijala "Planine" u kojoj naš poznati sportaš Petar Metličić otkriva Zmajevu špilju, penje se na Vidovu goru i istražuje Pustinju Blaca u cijelosti možete pogledati na našoj multimedijskoj usluzi HRTi.