U Prvić Šepurini većina stanovnika starije je dobi, a mladima koji ostaju otok pruža mir

Težak, ali najljepši, tako mnogi opisuju život na otoku. U Prvić Šepurini 150 je stalnih stanovnika i većinu čini starija populacija. Kopno nudi posao i zove mlade obitelji, no neki na otoku ostaju jer pruža mir i slobodu, a djeci bezbrižno djetinjstvo. Iako je u područnoj školi trenutačno svega troje učenika u kombiniranoj nastavi, kvalitetnog znanja i dobre zabave im ne nedostaje.

Za Prvić Šepurinu svakog radnog dana putuje učiteljica i jedan prvašić iz susjednog mjesta. Na rivi doček i odlazak u školu. Nastava ovdje započinje u 10,30. I nije to jedina razlika. Na satu se uči i kombinira gradivo prvog i trećeg razreda.

- To nije toliko dinamično koliko je kad je čisto odjeljenje međutim oni moraju biti dosta samostalniji, u tome je isto jedna prednost, za HRT Regionalni dnevnik rekla je Marisa Krolo, učiteljica razredne nastave u PŠ Prvić Šepurine.

Znanja su željni pa dobri rezultati ne izostaju. No nakon četiri godine stiže promjena. Svoje obrazovanje nastavljaju na kopnu.

- Malo je djece, da je više bilo bi predivno čak da je i kombinacija, tako da se baš veselim ekipi dogodine, dvoje će još doći i bit će življe, kazala je Krolo. 

Iako ih je samo dvoje u prizemlju škole je živo. Smjestila se tu igraonica za djecu. Otvorena je tijekom cijele godine, zimi za njih četvero.

- Puno im znači da u tih nekoliko sati su djeca na sigurnom, a djeci znači, znate i sami, druženje, socijalizacija, učenje, istaknula je Snježana Antić, predsjednica Udruge roditelja i djece Zlatne ribice.

Mali broj mladih na otoku 

Cijeli otok njihovo je igralište i odrastaju bezbrižno. No oni su ovdje u manjini. 

- Ja sam jedan od mlađih, imam 77 godina, kroz smijeh je rekao Goran Kursar, mještanin.

Stariji dane na Prviću krate druženjem i radom, čak i u 80. godini.

- Kad čovjek ima posao na otoku to je ogromna prednost. Nema stresa, nema strke, zbrke. Kad imaš posao sve je u redu i žalosno je što mladih nema dosta, istaknuo je Blaž Ženić, mještanin. 

Posla za njih na otoku nema, a na lošu demografsku sliku utječe i izoliranost.

- To vam je uvijek teško kad ste na otoku. Jako lijepo i jako je teško živjeti na otoku. Ne mogu reći da uopće nema djece jer ih ima i rađaju se što nam je jako drago, ali u malom broju, kazala je Antić. 

Oni koji mogu, tu rado žive. Jer unatoč svim poteškoćama, spokoj i sloboda koju otok daje ne može dati nijedan grad.