Umirovljeni, ali još rade: Ivan i Josip čuvaju urarski zanat od izumiranja

Umirovljeni i rade, urari i postolari svoje zanate čuvaju od izumiranja jer pomlatka nema, a potražnja je kontinuirana i postojana. Kažu, može se zaraditi, ali zainteresiranih majstora - nema. Neki su gradovi u Hrvatskoj već ostali bez urara i postolara.

Dok urarstvu vrijeme otkucava, nekolicina onih pravih, starih majstora - čuva tajne zanata. Gospodin Ivan Pisačić u 78. godini još uvijek ima mirnu ruku, oštar vid i volju za rad. Posljednji je vinkovački urar.

- Rad drži čovjeka, to je umjetnost, treba imati volju i ići naprijed. Nažalost, gasi se polako. Zadnji učenik je u ovoj radnji 1972.godine završio za urara i poslije toga u Vinkovcima nema podmlatka, govori Ivan Pisačić, posljednji vinkovački urar.

I sam se pita kako je do toga došlo jer posla, kaže, ima i više nego dovoljno.

- Dobio sam zidni sat najdalje iz Donjeg Miholjca, čak iz Virovitice. Poslije mene mehaniku neće nitko više popravljati u Vinkovcima, kaže gospodin Ivan.

Ni grad na Dunavu nema pomlatka, kad urar Josip zauvijek zaključa, neke će se kazaljke trajno zaustaviti. Iako umirovljen, i on još uvijek radi.

- Svi bi htjeli sve i odmah, pogotovo mladi, a ovdje se ne može zaraditi auto za godinu, dvije dana ili stan. Ja sam mnogima predlagao, obuči se, otvoriš obrt na četiri, radiš i zaradiš si dopunski još jednu plaću, kaže Josip Suljada, posljednji vukovarski urar.

No, sudeći po trendovima, urarstvo bi uskoro moglo izumrijeti. Ovo su posljednja dva majstora najistočnije županije.

- Meni bi bilo drago kada bi netko od mlađih bio zainteresiran. Bez obzira na moje godine još uvijek mislim da imam snage i znanja da bih mogao nekoga obučiti, kaže gospodin Josip.

Znanje čeka nove naraštaje. Još - nije prekasno.