Umirovljenici oživili zadarska kvartovska boćališta

S dolaskom toplog vremena oživjela su zadarska kvartovska boćališta ili, po dalmatinski, bućališta. Igra je to koja najviše privlači generaciju 60 +, uglavnom umirovljenike. Iako igrači nisu baš u cvijetu mladosti, igra se strastveno i za pobjedu bori vatreno.

Boće ili briškula. Tko li će ga znati što Dalmatinci više vole igrati.

- Boće kao osnovno, onda treseta i briškula pa svađa, kaže Ranko.

Tko će s kim, a tko protiv koga, stvar je dogovora.

Svi su tu negdje, igrački podjednaki, pa ne treba nitko unaprijed od poraza strahovati.

Vremešni su ovo momci, ali još uvijek itekako razigrani.

- Imam 87 godina, moje društvo ovdje ima 540 godina, kaže igrač.

Tuče se, valja ili bumbiza, mjeri se u milimetar jer svaki je punat bitan.

Ovdje se ne igra ni za eure ni za slavu. Samo za bevandu.

- Ne bih o vinu jer sam antialkoholičar, ali vidim da se bolje ponašaju ovi što piju vino od ovih što piju vodu, kaže igrač.

Igra se dok bevande ne nestane. Prekinut se može u slučaju da nekog leđa ili ruka zabole ili žena, ne daj Bože, nazove.

- Onda moramo popustiti, inače, bit će svađe, kažu.

Ne bude li neplaniranih razloga, igrat će se sve do mraka, ali ni tad ne misle stati.

- Kad dođe mrak, upalit ćemo žarulju, kažu.

I tako iz dana u dan jer njima je svaki praznik i neradan.

- Svaki dan, vikendom još i više, kažu.

Kad se dobro izmore, izbeštimaju i naigraju još preostaje da na kuće zaigraju. Svatko će svojoj do sutra poslijepodne, a onda u istom ritmu kao i danas oko 18 doći će orni za igru. Boće, društvo i bevanda njima su vrjedniji i od suhog zlata.