'Vlak slavonske ravnice' - priča o ljudima koji su Slavoniju nazvali svojim domom

Vlakovi su nekada u Slavoniju dovozili ljude koji su ondje tražili novi početak. Dolazili su iz različitih krajeva, a sa sobom donosili svoje priče i običaje. Upravo je njima posvećeno ovogodišnje svečano otvorenje Vinkovačkih jeseni - "Vlak slavonske ravnice". Priča je to o ljudima koji su došli, ostali i Slavoniju nazvali svojim domom.

Pavo Božičević poznaje svaki metar vinkovačke pruge. Na njoj je proveo radni vijek i još pamti vrijeme kada je kolodvor vrvio ljudima.

- Svake četiri i pol minute bio je vlak iz Vinkovaca, dolazio, prolazio ili odlazio, opisao je nekadašnji promet umirovljeni željezničar iz Vinkovaca.

Među njima bilo je i onih koji su u Slavoniju stigli u potrazi za boljim životom.

- Sa strane su dolazili radnici iz Like i Bosne. U Slavoniju su dolazili, jer se uvijek govorilo - bogata Slavonija, naglasio je.

Neki su 1917. iz Hercegovine stigli vlakom kao djeca. Među njima i 13-godišnji Nikola Sušac. Bio je jedan od tisuća onih koje je prema Slavoniji poveo fra Didak Buntić.

- On je meni rekao da je Hercegovina bila pusta, da kamen na kamenu nije ostao. I kaže, ja sam napustio to i otišao u svijet, ispričao je Antun Sušac Peičić, sin Nikole.

I poslije su iz Hercegovine u Slavoniju stizali ljudi tražeći novi život. Katarinina majka došla je teretnim vlakom. Slavoniju je zavoljela, kao i njezinu tradiciju.

- Ja sam ponosna na moju baku i na moju majku koje su zavoljele tu tradiciju, prenijele na mene i ja to živim, poručila je Ljubica Jurčić, unuka doseljenice iz Hercegovine.

I upravo je tim ljudima - njihovim dolascima, ljubavima, sudbinama i novim počecima - posvećeno ovogodišnje svečano otvorenje Vinkovačkih jeseni.

- Ovdje je zemlja crnica pružala utjehu, nadu i vjeru u novi život. Život koji je bio mukotrpan i nije bilo ovdje lako i nije ovdje samo sjaj i dukat. Ovdje se mukotrpno radilo, stvaralo, da bi se prehranjivalo, ustvrdio je Marko Sabljaković, autor teksta i redatelj svečanog otvorenja 61. Vinkovačkih jeseni.

Na pozornici će se kroz priču oživiti sudbine ljudi koji su u Slavoniji našli novi početak. Jedan od njih bio je i Petar Smajić. Dalmatinac koji je u Slavoniji pustio korijenje. Utjelovljuje ga Vedran Mlikota.

- Ima par divnih rečenica koje on ovdje kaže. Kaže: Ovdje moja djeca nikad nisu bila gladna. Slavoniju volim, tu su mi dica, tu mi je unučad, u Slavoniji mi je sve, citirao je glumac.

Neki su došli. Neki ostali. Neki otišli. Ali Slavonija ih je zapamtila.