Vukovarka Ivona danas je psiholog u školi koju je nekada pohađala

U vukovarskoj Osnovnoj školi Mitnica Ivona Krajinović je učila čitati i pisati, a sada, nakon završenog fakulteta upravo ondje kao psiholog odrađuje svoj staž. Ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska donosi priču mladoj Vukovarki, a koja živi, kao i ostatak njene generacije, za herojski Vukovar.

Ivona je počela pjevati sa samo tri godine - od tada njena je kuća puna glazbe i smijeha. U dane sjećanja pak najviše pjeva za i o svojemu voljenom Vukovaru, gradu za koji se borio njen otac, gradu u kojem je odrasla, u kojem danas živi.

Povratak u školu koju je pohađala puno joj znači:

- Jako je lijepo vratiti se nazad pogotovo u razdoblje u kojem je stvarno bilo prekrasno, od prijatelja, nastavnika... Lijep je osjećaj vratiti se u prošlost, a zapravo smo u sadašnjosti. Također jako je lijepo raditi posao za koji sam završila fakultet, ističe Ivona.

Primjera poput Ivoninog je mnogo. Generacije učenika koje odlaze studirati diljem Hrvatske, rado se vraćaju kako u Vukovar tako i u svoju školu.

- Nama to jako puno znači. Moto naše škole je "igrom do znanja, znanjem u život" i onda vidimo te naše učenike da su stvarno u životu uspjeli. Neki naši bivši učenici su profesori ove škole, neki naši učenici su liječnici u bolnici, u različitim strukama, i mislim da su gotovo svi ostali u Vukovaru, otišli na školovanje i vratili se u Vukovar, kaže ravnateljica OŠ Mitnica Dubravka Lemac.

Ljubav i poštovanje koje gaji prema gradu heroju u nju je usadila obitelj - njen otac Željko Krajinović vukovarski je branitelj. Sjećanja koja ga vežu uz grad bila su prejaka da bi ostao daleko od njega. Cijela obitelj vratila se nakon mirne reintegracije.

- Ja sam odlučio da se vratim sa svojom obitelji u ovaj grad. Nisam htio otići nigdje, nego ostati jednostavno. Vukovar je moje ognjište, ovdje sam sve imao, lijepe trenutke, sjećanja, radosti, prisjeća se Željko Krajinović.

- Ja tu sam rođena, moj otac je rođen, tako da smo starosjedioci u Vukovaru i bilo je normalno, samo se čekao povratak. Iako smo bili skoro 11 godina u Istri. Što se toga tiče, ne mogu reći da je progonstvo bilo ružno, ali vuklo je svojoj kući, svojem gradu, dodaje Ivonina majka Dubravka Krajinović.

Ratna zbivanja i herojstvo Vukovaraca na Ivoni su ostavili dubok trag. Sve što osjeća prema gradu iskazuje glazbom, a to su prepoznali i njeni sugrađani. Sada pjeva na skupovima, komemoracijama - pjeva herojima Vukovara.

- Kad smo na tim mjestima, već nas jeza hvata, a kad čuješ još neke riječi pjesme, nas to još više prožme, i vjerujte gutaju se knedle, ali izdrži se, nekad je teško, nekad se samo okrenete jer je teško izdržati, čuti, a meni možda još i teže jer to Ivona pjeva s takvim osjećajem da me strašno pogodi, kaže otac Željko.

- Nije lako, evo i sad se ježim samo kad se sjetim kolika je to čast, to je mnoštvo, mnoštvo emocija koje su unutar tebe i koje želiš pokazati i nekako prenijeti na druge, ali u toj dozi treba se znati iskontrolirati jer emocije lako prevladaju, zaključuje Ivona.

Ratna su razaranja uzela svoj danak, no Vukovar danas čine mladi poput Ivone. Hrabri i ponosni poput onih koji su to bili 1991. godine.