Festival lavande najljepši cvijet Hvara čuva od zaborava

Jedan od simbola otoka Hvara je lavanda. Njezino ulje u ne tako davnoj prošlosti izvozilo se diljem Europe, a od njega su živjele stotine otočkih obitelji. Danas se bere i prerađuje u malim količinama, uglavnom za prodaju turistima. Zahvaljujući Festivalu lavande, 15. po redu, održanom u selu Velo Grablje, priča o lavandi čuva se od zaborava te se polako popularizira i među mlađim naraštajima otočana. 

Lavanda ili otočki levonda, najljepši cvijet Hvara i mirisni simbol Mediterana. Othranila je i školovala generacije otočana, a danas nažalost živi najviše kroz festival zaljubljenika i baštinika tradicije te čudesne ljubičaste biljke.

- Lavanda se bere na dva načina, Prvi je od korijena i drugi način je brži i kraći, to je kad nedostaje radne snage i vremena, zove se pod cvijet, kad otrgnete od cvijeta, za HTV Dnevnik rekao je Ivica Zaninović- Malabonkin, Velo Grablje. 

- Mi pokušavamo lavandu otrgnuti od zaborava. Već 15 godina organiziramo upravo radi toga ovaj festival. I moram reći da sve više mladih ljudi to shvaća i daje lavandi svu veću vrijednost, kazao je Ivo Zaninović-Malabonkin, predsjednik Udruge "Pjover", Velo Grablje. 

- Naše obitelji su nekad imale 100 kila ulja, tako mi kažemo u kilama. To je bilo čudo, ovo je čudo. Ovakvu lavandu s ovom aromom nigdje ni u Francuskoj. Ovo liječi i dušu i tijelo, rekao je Ivica Tomičić-Tajnikov, Velo Grablje.

Požari i konkurencija  

Lavandino ulje 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća osvojilo je svijet. No katastrofalni požari i prejaka konkurencija na tržištu Europe uništili su proizvodnju i izvoz. Nekad se brala, odnosno "žanjola" za život, a sada samo za turiste.

- Ovo je zaista predivno. Kako samo lijepo miriše, a domaćini su tako ljubazni, istaknula je Lorena, Brazil. 

- Ovo je čudesno, prelijepo. Miris je božanski. Drago mi je što sam došao vidjeti ove zaboravljene, starinske načine branja uz ovaj prekrasan pogled. Ma ne može biti bolje, kazao je Tom, SAD. 

Lavanda, biljka iscjeliteljica i hraniteljica brojnih otočnih gladnih usta postala je tek simbolični ukras. No Hvarani još duboko vjeruju da bi zajedničkim trudom i europskim poticajima ponovno mogla zamirisati kao nekada, na ponos precima težacima i u ostavštinu nekim budućim generacijama.