Život bez stresa: Kako su dvije obitelji pronašle sreću izvan grada

Dok mnogi sanjaju o miru i prirodi, dvije obitelji odlučile su svoje snove pretočiti u stvarnost. Maja Nicole Kovačević Wiesmueller i Marko Županić sa svojim obiteljima napustili su život u Zagrebu i krenuli putem sela – jedna obitelj u Liku, druga u Gorski kotar. U emisiji "Nedjeljom u 2" iznijeli su svoje priče o izazovima, ali i ljepoti jednostavnijeg, slobodnijeg života.

"Zov prirode – preseljenje u Vranik

Maja Nicole Kovačević Wiesmueller sa sinom Majem preselila se iz Zagreba u selo Vranik pokraj Lovinca, nedaleko od Svetog Roka.

– Volim misliti da sam pozitivna, uvijek sve gledam kroz prizmu ljubavi, ljepote i pozitive. Nisam se razočarala u Zagreb. To je predivan grad koji mi je dao sve što je mogao dati. Radila sam tu, voljela sam tu, tu sam i rodila djecu. Imala sam prekrasan posao, ali to je zov. To je zov koji je bio u meni 20, 30 godina i malo po malo stvari su se otvarale. Tako se dogodio i odlazak na selo, rekla je.

Obitelj nije odmah vjerovala u njezinu odluku - preseljenje u mjesto 200 km od Zagreba.

– Ne znam tko nije bio skeptičan. Nitko nije vjerovao u tu moju priču koju sam tu i tamo znala spomenuti. Na kraju, sve kada se dogodilo, kažu: "Ipak si ti dovoljno blesava i luckasta da to možeš izvesti", našalila se.

Selidba je, kako kaže, prošla bez stresa.

– Došli smo jedan vikend da vidimo kako će to izgledati kad Maj završi drugi razred, ali onda se dogodio potres, tu smo i ostali, a dogodio se i lockdown. Mi uopće nismo imali stres selidbe. Nekoliko puta smo otišli automobilom u Zagreb i natrag. Sve je teklo glatko, ustvrdila je.

Život u Lici donosi novu svakodnevicu.

– Dan je konstantno ispunjen. Prvo imam ritual kave i gledanja u Velebit i slušanja ptičica, ali onda se organiziram. Imanje je dosta veliko, potrebno je pokositi travu, pripremiti se za zimu i obaviti sadnju. Nikad nije dosadno, kazala je.

Obnova kuće? "YouTube tutorial i idemo, bilo je grešaka, ali smo uspjeli"

Obnova kuće nije bila jednostavna.

– Jako je bilo teško. Pokušavali smo, bilo je svakakvih situacija, ali na kraju smo to preuzeli u svoje ruke. Susjedi i prijatelji su nam pomagali. Naučila sam svašta raditi, od polaganja parketa do gletanja. Jednostavno, YouTube tutorial i idemo, objasnila je.

– Bilo je puno grešaka, ali smo uspjeli, naglasila je. Uvijek je, kako kaže, htjela živjeti "off-grid".

Njezin sin Maj imao je osam godina kada su se preselili.

– Mislim da je Maj to super prihvatio. Možda to još uvijek ne može artikulirati dovoljno dobro, ali sve smo prošli kroz priču. Jednog dana ćeš imati životinje, pse, ovce, patke itd.

– Imamo super organiziran prijevoz za školu. Ima jako puno aktivnosti, od kojih je veći dio besplatan. Djeca se druže i uvijek idu na izlete. Malo ih je, ali jaki su, nastavila je.

– Interesantno je kako djeca odrastaju zajedno. Imaju lijepu dinamiku. Pravi su prijatelji, a malo su tužni jer uskoro dolazi srednja škola i morat će se rastati, dodala je.

Financijski, oslonac je stan u Zagrebu koji iznajmljuju i ušteđevina uložena u kuću.

– Sada planiram otvoriti bistro. Gastronomija je nešto što nedostaje toj regiji. To je jedna rupa koju bih mogla ispuniti, nadam se, dosta dobro s tim restoranom "Crna ovca" koji će se uskoro otvoriti, najavila je.

Maja dolazi iz obitelji poduzetnika i sama se poduzetništvom bavila u Zagrebu.

– Nedostaju mi koncerti, kulturna događanja, ali to si sve mogu omogućiti jer je sve to na dva sata od mene. Zaista ne mogu reći da mi nešto nedostaje. To me uvijek ljudi pitaju, ali nema ničeg što mi nedostaje, ustvrdila je.

Ističe i osjećaj sigurnosti u ruralnom okruženju.

– Super nam funkcionira hitna pomoć i ambulanta i kod nas su za tri minute. Djeca slobodnije žive i roditelji se ne boje toliko jer djeca moraju biti vani i raditi. Vidjeli ste Maja kako sa sjekirom zna cijepati drva. Moraju znati neke stvari, moraju znati i voziti, iako ne znam smijem li reći javno, našalila se.

Kada u novi dom doslovno padnete s planine

Marko i Marina Županić sa sinom Vendelom preselili su se iz Novog Zagreba u selo Petrovići kod Moravica, u Gorskom kotaru.

– U Zagrebu sam se školovao i radio, kao i supruga. Inženjer sam informatike, ali dosta je dosadniji život u Zagrebu nego na selu, rekao je Marko.

Odluka o preseljenju bila je iznenađenje za bližnje.

– Život mi je bio uobičajen za dečka iz Novog Zagreba, a promjena na selu je dosta velika. Supruga i ja smo se upoznali na Velebitu na planinarenju. Imali smo u početku dosta dodirnih točaka oko toga da volimo prirodu i planinarenje, kazao je.

– Zagreb je super, ali kao i sve drugo, ima pozitivnih i negativnih strana. Stres predstavlja problem, kao i promet, a onda i ti postaneš nervozan kad su ljudi oko tebe nervozni, objasnio je.

Marko ističe kako se razlika između grada i sela najbolje vidi u ljudima.

– Većina ljudi u svojim problemima gleda u pod, a na selu nije tako, dodao je.

Iako Gorski kotar nije bio prvotni plan, sve se promijenilo jednim izletom.

– Gledali smo Samoborsko gorje, primarno zbog blizine posla. Međutim, jednom prilikom išli smo na planinarenje u Moravice i supruga se sjetila da je vidjela jedan oglas. Spustili smo se, vidjeli kuću i shvatili da je to, to, prisjetio se.

Renovacija je trajala dvije i pol godine.

– Trebali smo napraviti dosta toga, praktički smo sve što je staro izvadili. Bilo je potrebno sprovesti struju i vodu te napraviti krov. Stvarno je bilo puno posla. Na početku smo imali majstore za stvari koje nismo znali raditi. Majstori su napravili vodu, struju sam djelomično napravio ja, a krov su isto majstori radili, objasnio je.

– Nakon COVID-a cijene su otišle gore i morali smo sve ostalo sami raditi, naglasio je.

Kupili su kuću 2020., a grubi radovi završeni su 2022.

– Imali smo sreću da smo u Zagrebu imali osigurano stambeno pitanje, tako da je to dobra početna pozicija i imali smo taj blagoslov. Kuća nas je koštala 50-ak tisuća eura i još toliko za uređenje i okolicu, otkrio je.

"Nedostaju koncerti i kulturna događanja, ali..."

Marko radi od kuće kao agent za prodaju putničkih aranžmana.

– Dan započinje buđenjem oko šest ujutro, onda netko od nas vodi dijete u vrtić. Meni je radno vrijeme od devet sati. Supruga trenutno ne radi, jer priprema pravosudni ispit. Kada završim s poslom, bacamo se na posao oko kuće, rekao je.

– Primarno je održavanje okoliša. Potrebno je pripremiti drva za zimu, a sada planiramo i imati pčele. Nema druge nego učiti metodom pokušaja i pogreške, kazao je.

Dio hrane sami uzgajaju.

– Imamo krumpir, blitvu, rajčice, luk, češnjak, mahune i zelje, rekao je.

I njima ponekad nedostaje gradski sadržaj.

– Nedostaju koncerti i kulturna događanja, ali uz dobru organizaciju i to se može riješiti, kazao je.

Dodaje, ipak, da mir koji osjećaju na selu ništa drugo ne može zamijeniti.